Smrtna kazna u Srbiji primjenjivana je od nastanka moderne države 1804. do veljače 2002. godine, kada je zakonom ukinuta i zamijenjena kaznom doživotnog zatvora ili kaznom od 40 godina zatvora. U Hrvatskoj smrtna kazna ukinuta je Božićnim Ustavom 1990. godine. U vrijeme Jugoslavije, kazna vješanjem ukinuta je 1959. godine, a otad se smrtna kazna izvršavala strijeljanjem, bez prisustva javnosti.

Posljednja takva kazna na području Hrvatske, ali i u ondašnjoj Jugoslaviji, izvršena je 1987. godine, kada je strijeljan Dušan Kosić zbog ubojstva supružnika Čedomira (32) i Slavice Matijević (24) i njihove dvije djevojčice, Dragane i Snježane, u Karlovcu. Motiv tog četverostrukog ubojstva bio je novac. Naime, Kosić je bio prezadužen, a Čedomir je bio jedan od kolega u Autotransportu koji su mu posuđivali novac. Prema jednoj verziji, jednom prilikom dao mu je 2000 njemačkih maraka, a ostatak je spremio u ormar. Dušan se poslije vratio u iznajmljenu kućicu na periferiji Karlovca, ali je shvatio da će Matijevići znati tko ih je pokrao. Zato ih je odlučio sve pobiti.

Priznao je ubojstva iz koristoljublja, iako je sve kasnije zanijekao. Tadašnji sudac Slobodan Božić ispričao je kasnije za Večernji list da mu Kosić nije zamjerio presudu. 'Netko je morao suditi, to nije bilo ništa osobno. Iako sam i onda bio protivnik smrtne kazne', kazao je Božić, prisjećajući se da je u sudnici bilo 200-tinjak ljudi i da su pljeskali dok je čitao presudu, što je on smatrao degutantnim.

'Smatrao sam da, prema ljudskim i Božjim zakonima, nitko nema pravo oduzeti život, da je svrha kažnjavanja resocijalizacija, a smrtna kazna je odmazda. Uvijek postoji mogućnost pogreške. Da je bilo samo nešto u njegovu korist, ja bih tu kaznu zamijenio kaznom od 20 godina zatvora, ali nije', prisjetio se Božić.

Posljednja smrtna kazna u Srbiji

Posljednja smrtna kazna u Srbiji izvršena je u Somboru 1992. godine. Tada je ustrijeljen Johan Drozdek, koji je bio osuđen za silovanje i ubojstvo šestogodišnje Ivane Salijević (6) u Karavukovu. podsjeća Nova.rs. Porijeklom Poljak, Drozdek je živio u tom malenom srpskom mjestu na granici s Hrvatskom, a navodni motiv ubojstva djevojčice bila je svađa s njezinim ocem. Kako se ispostavilo, do sukoba je došlo oko bicikla koje Ivanin otac nije želio pokloniti Drozdeku. On je u to vrijeme bio nezaposlen, a uselio je u kuću Ivaninog djeda jer je njezina baka prethodno bila udana za Drozdekovog oca.

Džemail Salijević, otac silovane i ubijene djevojčice, družio se s monstrumom. Kobnog dana, Džemail je krenuo na posao i tada je posljednji put vidio kćer živu. Kada je stigao kući, pitao gde mu je dijete. Mještani su mu rekli da su je vidjeli s Johanom. kako na biciklu odlaze u pravcu groblja. Sluteći zlo, otac je pozvao policiju i krenuo u potragu zajedno s mještanima. Na mjestu zločina zatekao ih je jeziv prizor. Šestogodišnja djevojčica ležala je krvava, bez znakova života.

Ubojica je pobjegao, a idućeg dana predao se policiji i priznao ubojstvo. Kasnije je utvrđeno da mu se djevojčica na groblju opirala, a on ju je udario ciglom u glavu i na mjestu je ubio, a potom silovao. Na suđenju se Drozdek navodno pokajao, priznao zločin i rekao da se naljutio jer mu Džemail nije htio dati bicikl. Vještačenjem je utvđeno da je bio ubrojiv u trenutku izvršenja zločina. Osuđen je na 10 godina zatvora zbog silovanja i na smrtnu kaznu zbog ubojstva.

Kazna je izvršena 14. veljače 1992. Drozden je ustrijeljen u okružnom zatvoru u Somboru.

Desetak godina ranije, u Beogradu je osnovano Društvo za borbu protiv smrtne kazne. Par godina kasnije, pokrenuta je i peticija o ukidanju smrtne kazne u Jugoslaviji, a među potpisnicima bili su Zoran Đinđić, Vojislav Koštunica i Boris Tadić, piše portal NSuzivo.rs, podsjećajući da je smaknuće zatvorenika još uvijek opcija u Kini, Jemenu, SAD-u, Sjevernoj Koreji, Pakistanu, Kongu... Bjelorusija je jedina europska zemlja u kojoj je i dalje na snazi smrtna kazna. Tamo se to odvija pod velom tajnosti, a obitelj osuđenika na smrt ne zna ni datum ni vrijeme izvršenja kazne, pa čak ni lokaciju sahrane.

Predsjednik Vučić podsjetio je u subotu da se za vraćanje smrtne kazne zalagao i poslije dva masovna ubojstva u svibnju prošle godine. Vučić, inače diplomirani pravnik, ocijenio je da su argumenti protivnika vraćanja smrtne kazne 'opravdani i racionalni', ustvrdivši da je i smrtna kazna opravdana u slučajevima kad je izvan svake sumnje da se radi o počiniteljima najtežeg kaznenog djela.

Govoreći o slučaju ubojstva Danke Ilić, Vučić je rekao da upravo to nedjelo zaslužuje smrtnu kaznu. Mandatar Vučević razumije bijes i ljutnju, ali je kao pravnik suzdržan po tom pitanju koje se, kako kaže, 'mora sagledati iz različitih kutova'. Naglasio je da je to izuzetno osjetljivo pitanje, posebno kada je u pitanju međunarodni status Srbije.