Regulatorno tijelo za lijekove u Sjevernoj Irskoj predložilo je krajem prošlog mjeseca da bi pacijente trebalo upozoravati kako homeopatski lijekovi, koji posljednjih godina postaju sve popularniji i u Hrvatskoj, nemaju nikakav drugi učinak osim onoga kakav ima placebo. Rasprava o ovom prijedlogu našla se i u središtu pozornosti ovotjedne BBC-jeve emisije 'Health Focus'
Prijepori o učinkovitosti homeopatskih lijekova traju već desetljećima. Ovi se pripravci mogu naći u mnogim ljekarnama u brojnim zemljama širom svijeta od Hrvatske preko Njemačke i Velike Britanije do Sjedinjenih Država i Indije. Milijuni ljudi zaklinju se u njezinu učinkovitost, u Velikoj Britaniji podupiru je članovi kraljevske obitelji, osobito princ Charles, u nekim se zemljama (npr. Velika Britanija) djelomično financira iz zdravstvenog osiguranja, u nekima iz dopunskog (npr. Njemačka i Švicarska), a prema jednom izvješću Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) učinkovitija je od placeba.
No vodeći medicinski časopis The Lancet u broju od kolovoza 2005. predstavio je opsežno istraživanje u kojem je rezultate 110 ispitivanja homeopatskih preparata usporedio s istim brojem testiranja konvencionalnih lijekova i zaključio: djelovanje homeopatije u najboljem je slučaju ravno djelovanju placeba, lažnog lijeka koji čini da se ljudi koji vjeruju u njegovu učinkovitost osjećaju bolje. Ova studija u časopisu je bila popraćena i člankom koji je kritizirao izviješće WHO-a.
Homeopatiju je krajem 18. stoljeća utemeljio njemački liječnik Samuel Hahnemann. Temelji se na ideji koja vuče korijene još iz stare Grčke, a sažeto bi se mogla opisati starom narodnom 'klin se klinom izbija'. Naime, Hahnemann je u svojoj knjizi Materia Medica ustvrdio da bi se bolesti mogle liječiti malim količinama tvari, uglavnom ekstraktima biljaka i minerala, koje kod oboljelih izazivaju iste simptome kao i sama bolest. Do ovog zaključka Hahnemann je došao prevodeći jedan rad o djelovanju lijeka protiv malarije - kinina. Probao ga je i otkrio da (kod njega) izaziva slične simptome kao sama malarija (vjerojatno je bio alergičan na kinin). Zaključio je da bi vrlo razrijeđene otopine određenih tvari mogle potaknuti organizam da sam razvije otpornost na bolesti. A koliko razrijeđene? Homeopatija kaže - što više to bolje – učinak lijeka je to veći što je udio aktivne tvari u otopini manji.
Tako se u homeopatskim ljekarnama mogu pronaći sredstva koja nose oznake 10X, 30X ili čak 30C. Svaki X označava da je aktivna supstanca prošla razrjeđivanje s deset puta većom količinom vode, a svaki C sa sto puta većim udjelom otapala (2X dakle znači da ste aktivnu supstancu razrijedili s deset puta većom količinom otapala i dobivenu otopinu potom ponovno razrijedili s deset puta većom količinom istog otapala). Nakon svakog razrjeđivanja preparat se dobro protrese da se svojstva otopljene tvari prenesu na vodu. Prema zakonima kemije, odnosno Avogadrovom broju, nakon razrjeđivanja 24X vjerojatnost da je u otopini ostala barem jedna molekula tvari pala je na 50 posto, a Hahnemann je preporučio da koncentracija aktivne tvari u lijeku bude 30C, odnosno čak 60X, što znači da bi u otopini bilo gotovo nemoguće pronaći ijednu molekulu aktivne tvari.
Ovo je razrjeđenje na duhovit i zoran način u jednom video obraćanju povodom Tjedna homeopatije nedavno predstavio američko-kanadski skeptik, utemeljitelj zaklade James Randi Educational Foundation. 'Homeopatski lijek protiv nesanice sadrži ekstrakt kave', kaže Randi. 'No, ljudi, vi ne znate što je Samuel mislio pod malim količinama. Da biste bili sigurni da ćete u tom lijeku dobiti barem jednu molekulu kofeina trebali biste progutati 60 plivaćih bazena toga lijeka', ističe Randi.
No poklonici homeopatije ističu da količina aktivne tvari uopće i nije bitna budući da voda koja je s njom došla u dodir 'pamti njezina svojstva'. Problem je, međutim, u tome što te tvrdnje nisu znanstveno potkrijepljene, već su, naprotiv, u izravnoj suprotnosti s temeljima suvremene kemije i fizike. Naime, kada bi tvari ostavljale svoj 'potpis' u otapalima, život ne bi mogao postojati - temelj života su vrlo složeni i osjetljivi sustavi biokemijskih reakcija u vodi, koji se nikada ne bi mogli razviti kada bi ona poprimala svojstva svih tvari koje je ikada otapala.
S tim u vezi James Randi u jednom predavanju ističe kako je sva voda pa i ona iz slavine tijekom svog postojanja izravno ili neizravno došla u dodir sa svim tvarima na planetu pa bi trebala biti univerzalan lijek za sve bolesti. 'No tko bi naplatio vodu ili šećer kao lijek', retorički pita Randi.
Homeopatska medicina u Hrvatskoj se primjenjuje već nekoliko desetljeća, a posljednjih godina postaje sve popularnija. Što o homeopatiji, ali i nekim metodama dijagnosticiranja koja ona prihvaća, misli većina hrvatskih znanstvenika, među ostalim, pokazuje i nedavna uzbuna koju je na znanstvenom portalu Connect izazvao jedan članak objavljen 9. svibnja u Večernjem listu posvećen iridologinji dr. Ivani Blažević, djelatnici Homeopatija centra u Zagrebu. Neki od sudionika istaknuli su da iridologija - dijagnosticiranje na temelju promjena na šarenici - nije znanstveno prihvaćena metoda otkrivanja bolesti, drugi su čak uputili dopise kojima su pozvali Ministarstvo zdravstva i MUP da nešto poduzmu, a Monitorov bloger Radoslav Dejanović u svojem je komentaru upozorio na činjenicu da se šarenica nakon određene dobi djeteta uopće ne mijenja te da se u kriminalistici u protivnom ne bi tretirala jednako vrijednim sredstvom identifikacije kao otisak prsta – drugim riječima kakva bi korist bila od biometrijskih putovnica kada bi sve moguće bolesti ili pak lijekovi za njih izazivali promjene na šarenici. No čini se da su službene reakcije na ove prosvjede izostale.
Dakle, i pet godina nakon što je vodeći svjetski medicinski znanstveni časopis The Lancet proglasio 'smrt homeopatije', njezina popularnost ne opada. Da će tome biti tako bili su svjesni i sami autori studije kada su u izviješću upozorili: 'Polemike se nastavljaju unatoč 150 godina nepovoljnih rezultata. Čini se da što su dokazi u prilog homeopatiji razrijeđeniji to ona postaje popularnija.'
The Lancet u svom članku, ali i britanski stručnjaci u BBC-jevom članku od 23. travnja zato pozivaju čelnike zdravstvenih institucija da budu otvoreniji i ukažu na problem. 'Postoji stvarna opasnost da će pacijent koji koristi homeopatske lijekove propustiti potražiti pravu dijagnozu za ozbiljnu bolest. Naša je dužnost stoga zaštititi bolesnike i dati im profesionalno vodstvo', upozorio je Brendan Kerr iz Pharmaceutical Society of Northern Ireland.
