Njemački teolog David Berger (42) počinio je strašan propust: mislio je da će istina biti jača od dogme i prošlog je travnja priznao da je homoseksualac. Papinska akademija Sveti Toma Akvinski izbacila ga je iz svojih redova jer se homoseksualizam u Katoličkoj crkvi tolerira sve dok se o tome javno ne govori
Berger se javnosti ispovjedio na stranicama njemačkog dnevnika Frankfurter Rundschau, ali tabu homoseksualizma u Crkvi i dalje ostaje nedodirljiv. Zauzimanje pozicija Davida Bergera 'prema nekim pitanjima crkvenoga učiteljstva' čini nemogućim njegov ostanak u Akademiji, stoji u pismu kojim je izbačen iz te papinske ustanove, a koje potpisuje njen direktor (i član Opus Dei) Lluis Clavellkoji u pismu iskazuje 'veliku bol' nakon što je saznao detalje o seksualnoj orijentaciji teologa Bergera
Usred brojnih skandala povezanih s pedofilskim zlostavljanjima i nakon što je kardinal, državni tajnik Svete Stolice Tarcisio Bertone izjavio da postoji poveznica među pedofilima i homoseksualcima, David Berger, od 2003. član Papinske akademije Sveti Toma Akvinski, objavio je poduži članak u njemačkom dnevniku Frankfurter Rundschau od 22. travnja pod naslovom 'Ne mogu više šutjeti!' u kojem je prozvao sektaško i homofobno ponašanje dijela crkvenih struktura. Tri mjeseca nakon toga isti dnevnik objavio je vijest o izbacivanju Bergera iz papinskoga učilišta.
U inkriminiranom je članku Berger, koji nije baš neki liberalni teolog, nego naprotiv, vrlo konzervativan (pisao je sve do izbacivanja iz Akademije i za časopis Theologisches, najkonzervativniji i najreakcionarniji katolički časopis u Njemačkoj), kritizirao Katekizam Katoličke crkve (KKC) od 1992. koji taksativno zabranjuje homoseksualnost. I to jer se radi, prema crkvenom učenju, o ponašanju ili stanju koje nije u skladu s naravnim redom stvari (homoseksualnost je 'teško izopačenje', homoseksualni su čini 'neuredni', 'protive se naravnom zakonu', 'spolni čin zatvaraju daru života', 'ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti', 'ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni', prema članku 2357. KKC-a).
Berger je priznao da se u karijeri često našao u poziciji da brani Crkvu pred prijateljima koji su ga pitali kako može zastupati netolerantne crkvene stavove prema homoseksualcima. Napisao je da je bio progonjen osjećajem krivnje, zbog čega je imao veće pouzdanje prema papi i Crkvi nego prema vlastitoj savjesti.
Berger je otkrio i da se često događa da crkveni autoriteti ucjenjuju homoseksualne svećenike i redovnike te redovnice kako bi stekli njihovu poslušnost. 'Iz perspektive moći u Crkvi, nema ničeg boljeg za biskupa nego imati svećenika koji krije svoju homoseksualnost', napisao je, 'oni toleriraju našu homoseksualnost sve do trenutka dok ne progovorimo o njoj, a homoseksualni su lobiji unutar Crkve izuzetno jaki.'
