Vlasnici apartmana, većinom s Krka, u svojoj su tužbi navodili da su redovito HRT-u plaćali pristojbu za jedan televizor u svom domaćinstvu tijekom cijele godine. No, plaćanje pristojbe za svaki televizor u njihovim apartmanima počelo je negdje u ljeto 2007. kada su u njihova domaćinstva došle službene osobe HRT-a koje su tvrdili da u skladu sa Zakonom o HRT-u, a pod prijetnjom tužbe, trebaju plaćati pristojbu za svaki televizor u apartmanima kada primaju goste – konkretno od lipnja do rujna.

Vlasnici apartmana isticali su da su već kod prvog dolaska službenih osoba s HRT-a platili pristojbe u gotovini i uz primitak uplatnice, ali i u sljedećem razdoblju HRT je slao mjesečne račune za dodatne prijamnike u njihovim domaćinstvima. Onima koji ne bi na vrijeme platili, HRT je slao opomene s obračunima kamate, ali i pokretao ovrhe.

U srpnju 2007. Turistička zajednica općine Baška od nadležnog Ministarstva kulture zatražila je objašnjenje o tom načinu naplate iznajmjivačima, a dobili su odgovor da su iznajmljivači ''dužni plaćati mjesečnu RTV pristojbu za svaki prijemnik koji se nalazi u prostoru, sobi ili apartmanu koji se koristi za gospodarsku djelatnost iznajmljivanja''.

Isto tako, od HRT-a su dobili objašnjenje u kojem stoji da gost turist ne čini kućanstvo vlasnika iznajmljenog prostora, pa da je plaćanje RTV pristojbe za apartmane ''jednako po pitanju plaćanja kao što plaćaju pravne osobe''.

No, isticali su i da su prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti, pružali usluge kao fizičke osobe u svom domaćinstvu te da Zakonom o HRT-u nije propisano ni da su gosti smješteni kod njih dužni plaćati RTV pristojbu. Stoga, kako su isticali, HRT im je koristeći se autoritetom javne ustanove nametnuo i naplatio obvezu koja ne proizlazi iz zakona i zaključno – da nisu znali da plaćaju nešto što nisu bili dužni platiti pa imaju pravo zahtijevati vraćanje plaćenog.

HRT se protivio njihovoj tužbi u cijelosti, tvrdeći da iako iz Zakona o HRT-u proizlazi da su pretplatu dužni plaćati kućanstva i pravne osobe, navedenom odlukom je samo protumačeno u koju kategoriju su razvrstane fizičke osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost.

Zastupnici HRT-a su isticali i da je očita intencija zakonodavstva bila da se napravi razliku između dviju kategorija osoba kojima se naplaćuje pretplata i to osoba koje stanuju zajedno i zajedno troše svoje prihode, te osoba koje obavljaju djelatnost i pri tome prihoduju od te djelatnosti.

Obavlja li djelatnost i ostvaruje li prihod udruga, trgovac pojedinac, trgovačko društvo, udruženje građana, obrtnik ili fizička osoba nije od presudne važnosti. Bitno je da djelatnost ima prihod, isticali su s HRT-a dodajući i kako je odluka o naplati pristojbe iznajmljivačima ''objavljena na propisani način i time na pogodan način učinjena dostupnom javnosti''.

S druge strane, sud je odbacio tvrdnje HRT-a navodeći da ako je intencija zakonodavca bila da fizičke osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost sa svrhom postizanja dobiti budu izjednačene s pravnim osobama u plaćanju RTV pristojbi, onda bi takva odredba bila unesena u Zakon.

»Takve odredbe nema, a tužitelji nisu pravne osobe, pa slijedom toga proizlazi da HRT nije imao pravnu osnovu da naplati pristojbu za svaki tv prijamnik u apartmanima«, ističe se u presudi.

Isto tako, prema mišljenju suda, HRT svoju odluku na kojoj je temeljio potraživanje od vlasnika apartmana nije učinio dostupnom javnosti na način da svaki građanin pa tako i iznajmljivači u domaćinstvu mogu biti upoznati sa svojom obavezom.

''Činjenica da je tu odluku HRT stavio na oglasnu ploču u prostorijama – to jest hodniku HRT-a i na web stranicama HRT-a ne znači da je bila dostupna javnosti. Naime, sud je čitanjem isprintane web stranice HRT-a utvrdio da je na web stranicama doista objavljena odluka o načinu ubiranja radijske i televizijske pristojbe 13. ožujka 2007., ali nije utvrdio da bi navedena odluka o načinu prikupljanja naknada RTV-a bila objavljena u oglasnom dijelu Narodnih novina'', zaključuje se u presudi.