Istraživanje je pokazalo da najviše ljudi novčano ne pomaže (nikad i vrlo rijetko oko 92 posto) određenim udrugama i nevladinim organizacijama, a među one kojima uglavnom ne pomažu spadaju i dobrotvorne organizacije (uključivo crkvene), sama crkva za njezine potrebe te ugroženi pojedinci, pri čemu 82 do 85 posto ispitanih iskazuje da ne daje ili tek vrlo rijetko daje novčana sredstva u te svrhe.

Najmanje je ispitanih koji uglavnom ne daju novac za ciljane humanitarne akcije teško bolesnima, zatim prosjecima na ulici i ciljane humanitarne akcije za jako siromašne - oko 70 posto.

Osobe koje često pomažu (mjesečno) svojim dobrovoljnim novčanim prilozima predstavljaju između jedan i osam posto populacije iznad 15 godina starosti. To su, nešto više od prosjeka, osobe u dobi od 55 do 64 godine starosti i oni čiji su prihodi nešto bolji od prosjeka.

Druga grupa, koja povremeno pomaže, najrjeđe daje novac za nevladine organizacije (sedam posto), a najčešće za konkretne humanitarne akcije u kojima se pomaže jako bolesnim osobama (22 posto). Kao davatelji novca su, nešto više od prosjeka, zastupljene osobe iz Zagreba, Dalmacije, Slavonije, zatim šira dobna skupina - od 25 do 54 godina te oni koji sebe svrstavaju u višu srednju, pa i u višu klasu.

Najviše građana kaže da daje novčani prilog za ciljane humanitarne akcije za teško bolesne i prosjake na cesti, ciljane humanitarne potrebe za jako siromašne (26), ugrožene članove šire obitelji (21 posto), crkvi za njezine potrebe (18 posto).