Po svemu sudeći takva priča se krije iza programa izmjene zakonodavstva vezanog uz zaštitu prirode koji je najavio predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker

Direktive za opstanak vrste

Službeno se to naziva dubinskom evaluacijom Direktiva o pticama i Direktiva o staništima, odnosno, utvrđivanjem jesu li one djelotvorne u zaštiti prirode. Ako nisu, treba ih mijenjati, logika je birokrata, što ne zvuči čudno ako se ne zna da su spomenute direktive diljem ekološki osviještenog svijeta prepoznate kao jedno od najjačih pravnih oruđa u svijetu u zaštiti životinja, biljaka i staništa od izumiranja. Zahvaljujući upravo tom zakonodavstvu, Europa danas ima najveću svjetsku mrežu zaštićenih područja Natura 2000, koja obuhvaća petinu europskog kopna i četiri posto mora. Poanta takvog pristupa očuvanju ekološki najvrjednijih područja, prozilazi iz jednostavne činjenice koju olako zanemarujemo: ljudska vrsta ne može preživjeti tako da čuva samo pojedinačne biljke ili životinje, nego je ovisna o funkcionalnim ekosustavima koji predstavljaju ekološku mrežu. U tom smislu spomenute direktive nisu nikakve odredbice za romantične ljubitelje životinjica i biljčica, nego oruđa opstanka čovječanstva.

Krik za prirodu

Taj koncept europski političari htjeli bi mijenjati, a da bi to učinili, traže mišljenje građana i to putem tzv. javnog savjetovanja Komisije. Odgovor koji su dobili bio je brz: 100 europskih udruga za zaštitu prirode i pokrenulo akciju pod nazivom 'Krik za prirodu'. Upravo ovih dana u više hrvatskih gradova - Vukovaru, Osijeku i Kopačkom ritu, Koprivnici te Zagrebu - upriličena je izložba o važnosti prirodnih rijeka, močvara i jezera te o dobrobitima koje nam pružaju, tijekom koje su djelatnici WWF-a prikupljali i potpise za kampanju 'Krik za prirodu'.

'Takav naziv kampanje nipošto nije pretjeran jer je ono što se krije iza birokratske riječi 'evaluacija', pokušaj je Europske komisije i nekih zemlja članica EU da umanje snagu i učinkovitost propisa te tako ponište godine napretka. Prije svega, proces koji se provodi odvija se u, za prirodu, neprijateljskom okruženju, recimo, predsjednik komisije Juncker ga opisuje kao 'rezanje zelene vrpce'.

Drugo 'otvaranje direktive' znači da se može mijenjati sve baš sve…'Primjerice, sad je obavezno procijeniti imaju li neki plan, strategija ili projekt utjecaj na Natura 2000 područje i ako da, kakav utjecaj imaju. Prema važećim odredbama ne smiju se uništiti ni vrste niti stanište zbog kojeg je to područje uključeno u Natura 2000, osim u slučaju prevladavajućeg javnog interesa – primjerice, ako postoji opasnost za ljude i sl. Ne trebam objašnjavati što bi bilo da Europska komisija odluči ukinuti tu obavezu', kaže Andrea Štefan, jedna od vodećih osoba u WWF Adria.

Mreža za razvoj

Prema njenim riječima, postoji mnoštvo znanstvenih dokaza koji ukazuju na to kako sadašnje zakonodavstvo zaista funkcionira, naravno, kada se pravilno provodi. Postoje i brojni primjeri kako ti zakoni nisu prepreka za ekonomski razvoj i da je dosadašnji utjecaj Direktiva izrazito uspješan.

'Direktive su pridonijele znatnim poboljšanjima stanja očuvanosti prirode staništa i vrsta diljem Europe, uključujući doprinos izvanrednom oporavku vrsta koje imaju i veliku simboličku važnost, poput dabra, vuka, ždrala i orla štekavca. Nisu ni reakcije svih političkih tijela jednake. Vijeće ministara EU-a prepoznalo je zaštićena područja i ekološku mrežu Natura 2000 kao temelj napora za očuvanje biološke raznolikosti u Europi, no djelovanje država članica i Komisije je ispod očekivanja', kaže Štefan, dodajući kako se namjera mijenjanja zakona zbiva u trenutku kad je priroda Europe najviše ugrožena: pod prijetnjom je najmanje 60 posto biljnih i životinjskih vrsta od europskog značaja i 77 posto njihovih staništa.

Najznačajniji pritisak na biološku raznolikost dolazi iz poljoprivrede i promjena prirodnih uvjeta ekosustava, uglavnom zbog energetske infrastrukture kao što su hidroelektrane, kontrola umjetnog poplavljivanja, prekomjerno uzimanje vode u svrhu navodnjavanja, urbanistički razvoj, turizam i prometna infrastruktura. Globalno su trenutačne stope gubitka biološke raznolikosti takve da smo čak i premašili kritičnu (odnosno, sigurnu) granicu planeta Zemlje.

'Za Europu one zvuče katastrofalno: morska biološka raznolikost u lošem je stanju: samo sedam posto morskih vrsta ukazuje na 'povoljno stanje očuvanosti', a 96 posto mediteranske prirodne ribe prekomjerno je izlovljeno. Izumiranje prijeti 9 posto pčela u Europi uglavnom zbog gubitka staništa, što je vrlo zabrinjavajuće kad se uzme u obzir da je za 70 posto glavnih usjeva koji se uzgajaju za ljudsku potrošnju, potrebno oprašivanje od strane kukaca, uključujući pčele', ističe Štefan.

Na jedan od argumenata, da je ekologija skupa, Štefan odgovara da pokazatelji učinkovitosti eko direktiva pokazuju kako je svaki euro višestruko isplativ. Računica kod projekta Natura 2000 pokazuje da ta mreža pruža niz koristi u vrijednosti od oko 200 do 300 milijardi eura godišnje, dok su procijenjeni troškovi učinkovitog upravljanja mrežom oko šest milijardi eura godišnje. Tu još nisu obuhvaćene sve vrijednosti, primjerice, deseci tisuća novih 'zelenih radnih mjesta', što je posebno značajno u ruralnim područjima.

'Proračunom EU-a za razdoblje od 2007. do 2013. bilo je obuhvaćeno samo oko devet do 19 posto financiranja potrebnog za učinkovito upravljanje mrežom Natura 2000. Nažalost, političarima je očito i to previše jer su spremni ukinuti i te instrumente s oslabljivanjem Direktive o staništu', kaže Štefan.

Zašto je Hrvatska stala?

Što u takvom crnom globalnom europskom kontekstu može mala, osiromašena i politički i ekološki ne odviše principijelna zemlja poput Hrvatske? Štefan je uvjerena da Hrvati možda imaju najviše motiva za oštru reakciju na inicijative europskih birokrata.

'Hrvatska ima ono što EU nema - fantastičnu i još uvijek očuvanu prirodu! Napravili smo velik korak prilikom pripreme za uspostavu ekološke mreže, ali je onda, nažalost, sve stalo', kaže Štefan. Na pitanje kako se eventualna izmjena Direktiva može odraziti na Hrvatsku, kaže kako Zagreb tek dovršava cijeli proces uspostave ekološke mreže i planira implementaciju.

'Promjene propisa na razini EU donijele bi nam nove i sasvim nepotrebne troškove i uloženu investiciju vratile na stanje od prije 10-15 godina. Tu je i pitanje pravne sigurnost na koju su investitori posebno osjetljivi. U uređenom sustavu zna se što su i čije su obaveze, koliko nešto može koštati i trajati… to je i glavni razlog zašto, primjerice, Njemačka također ne podržava sada promjene ovih direktiva', upozorava Štefan.

Prema njenim riječima, ono što Hrvatska mora prije svega jest - provoditi pravne obveze, odnosno, osigurati da je zakonodavstvo EU-a u području prirode potpuno i učinkovito provedeno. Nadalje, njene institucije moraju poboljšati usklađenosti između biološke raznolikosti i relevantnih sektorskih politika i osigurati dodatne financijske i fiskalne politike koje pogoduju biološkoj raznolikosti. I za kraj, osigurati učinkovitu transparentnost i sudjelovanje javnosti, ističe Štefan.

386875 ,386328 ,383307 ,252832
Upravo na tragu te zadnje konstatacije zatražili smo očitovanje dvaju, kad je posrijedi čuvanje priroda, ključnih ministarstava –zaštite okoliša i poljoprivrede. Zanimalo nas je što čine i kakav stav imaju prema potezima Europske komisije, no odgovore na postavljena pitanja još nismo dobili.