A glavni 'krivac' za to što je država doznala nešto što je odavno trebala znati je Ivica Bačić, nekad zaposlenik MORH-a, a danas umirovljenik. Dva desetljeća upozorava institucije na, blago rečeno, čudnu situaciju oko hidrocentrale Roški slap, a prošloga mjeseca od Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine dobio je potvrdu da je u pravu.

U dopisu, koje su mu iz Ministarstva uputili s potpisom državne tajnice Sanje Bošnjak, stoji da je 'ministarstvo zatražilo od Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku pokretanje sudskih postupaka s ciljem iseljenja i naplate naknade za korištenje imovine u vlasništvu RH od strane trgovačkog društva Hidro –Watt'. A sve to na temelju presuda Općinskog suda u Šibeniku iz lipnja 2018. godine i potvrde iste na Županijskom sudu u Zadru četiri mjeseca kasnije.

Iako je tportal više od dva mjeseca tražio odgovore od istoga ministarstva na niz pitanja o ovoj temi, od njih smo tek jučer dobili rečenicu koja je stigla i na Bačićevu adresu.

Na ključno pitanje - temeljem čega Hidro-Watt 25 godina koristi hidroelektranu Roški slap - nisu odgovorili, a javnosti su ostali dužni i pojašnjenje kada su od Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku zatražili iseljenje spomenute tvrtke iz hidroelektrane.

Naime Općinsko državno odvjetništvo Šibenik još u rujnu nam je potvrdilo da su oni o pravomoćno dovršenom predmetu Hidrowat MHE Roški slap d.o.o. (riječ je o tvrtki čiji je osnivač Hidro – watt, op.a.) protiv RH, kao i o objema presudama, izvijestili Ministarstvo tijekom 2018. godine, odmah po njihovu zaprimanju.

Ispada tako da punih pet godina od presude država, odnosno Ministarstvo nije pokazalo nikakav interes da vrati hidroelektranu u svoj posjed.

Goran Mihovilović, član Uprave tvrtke Hidrowat MHE Roški slap i osoba ovlaštena za njeno zastupanje, u telefonskom razgovoru rekao nam je da nema nikakvih saznanja o dopisu Ministarstva niti da je ŽDO Šibenik pokrenuo nešto protiv njih, stoga to ne može ni komentirati.

Samim presudama i povijesti slučaja MHE-a Roški slap vratit ćemo se nešto kasnije.

Milijuni privatnoj tvrtki za struju iz državne hidrocentrale

Osim što je dobio spomenuti odgovor od Ministarstva, Bačić je preko povjerenika za informiranje ishodio podatke od HEP-a koje mu državna tvrtka nije htjela dati, pozivajući se na poslovnu tajnu, o tome koliko su od 1998. godine do danas potrošili na kupovinu struje od Hidro-watta.

'Tražio sam podatke od kada je obnovljena hidroelektrana stavljena u pogon 1998. godine do danas. Podaci koje su mi dostavili ne obuhvaćaju sve godine, već samo od 2011. do svibnja 2023. Naime HEP tvrdi da ne čuva podatke starije od deset godina. Prema njima, iako izražavam sumnju da su točni, ispada da je HEP na kupovinu struje od Hidro-watta u periodu 2011.-2022. godine potrošio 44,8 milijuna kuna, a samo u prva četiri mjeseca ove godine nešto više pola milijuna eura', kazao nam je Bačić.

On još od 1999. godine upozorava, kako je rekao, na nezakonitosti oko hidroelektrane Roški slap, koja godišnje proizvede oko 7,5 MWh struje.

'Te 1999. godine sam Mladenu Bajiću, tada zamjeniku ŽDO-a u Splitu, predao elektroenergetsku suglasnost za priključak MHE Roški slap, u kojoj je stajalo da je vlasnik elektrane Hidro-watt, a ja sam znao da to nije točno. Uvjeravali su me da će se to brzo riješiti, ali to se nije dogodilo i zbog svega sam samo imao životnu kalvariju s pojedincima u tajnim službama', kazao je Bačić.

I lakše bi bilo pobrojati kome se obraćao proteklih godina nego kome nije, ali reakcije bi izostale ili bi izazvale čuđenje, kako nam je rekao, s pitanjem 'zašto to radim'.

Priča o tome kako je MHE Roški slap prešla u ruke Hidrowatta datira još od devedesetih godina prošlog stoljeća.

No prije toga recimo da je elektrana izgrađena 1909. godine te da je služila napajanju električnom energijom rudnika u Siveriću, a 1915. godine na nju je spojen i Drniš. S radom je prestala 1991., kada je napadnut Drniš, i nikad nije bila u sastavu HEP-a.

Nakon Domovinskog rata država, odnosno Hrvatski fond za privatizaciju 1997. godine osniva tvrtku Mikrosiverit, koja postaje pravni sljednik nekadašnjeg poduzeća Rudnici metala i nemetala Siverić - Rudnika mrkog ugljena Siverić, za čije je potrebe hidroelektrana bila napravljena. Obnavlja je tvrtka Hidro – Watt, u vlasništvu nekoliko kanadskih tvrtki, a njen direktor onda i danas je kanadski iseljenik Domagoj Kljajo.

Pet godina nakon puštanja u hidroelektrane u rad, stoji u presudi Općinskog suda u Šibeniku, tvrtke Mikrosiverit, Mikrosiverit Za dom i Hidrowat MHE Roški slap tuže državu i traže da se nekretnine, odnosno zemljište i zgrade na kojima se nalazi pogon hidrocentrale, uknjiže na njih, a ne da se vode kao općenarodna imovina.

U veljači 2004. spomenute tvrtke javljaju sudu da su postigle dogovor i da žele da se uknjižba provede samo na Mikrosiverit. Tijekom postupka koji se razvukao 15 godina Mikrosiverit je u jednom trenutku obavijestio sud da je došlo do promjene u njegovoj vlasničkoj strukturi i da je njegov pravni sljednik postao Hidrowat MHE Roški slap.

Privatizacija i pretvorba devedesetih

Da se ne zna kako je i pod kojim uvjetima i je li uopće privatizirana hidroelektrana Roški slap, javnost je doznala tek 2011. godine, kada je Slobodna Dalmacija prva objavila tekst o tome. U njemu je ustvrdila da je cijeloj priči oko uvođenja Hidro-Watta u hidroelektranu kumovao tadašnji ministar obrane Gojko Šušak (HDZ), a on je godinama prije povratka u Hrvatsku živio u Kanadi.

U ljeto 2018. najprije Općinski sud u Šibeniku, a nekoliko mjeseci kasnije i Županijski sud u Zadru, donose presude u kojima je odbijen zahtjev Hidro-wata MHE Roški slap. Iz njih je postalo razvidno da nije dokazano kako je Mikrosiverit, kao nekadašnje društveno poduzeće, imao upisano pravo upravljanja ili korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu te da do 2018. godine nije provedena njegova privatizacija. Samim time, ni Hidro Watt MHE Roški slap, smatrao je sud, nije mogao steći predmetne nekretnine dosjelošću.

Tako je postalo jasno da Hrvatska punih 20 godina plaća privatnoj tvrtki za struju koja se isporučuje iz objekta u njenom vlasništvu. I kad pomislite da luđe od toga ne može, ispadne da ipak može. Jer od presude do danas prošlo je pet godina i nije se ništa promijenilo.

'Pitao sam prošli tjedan u ŽDO-u Šibenik je li se što pokrenulo, ali oni su mi rekli da nikakav dopis Ministarstva nisu dobili', kazao nam je Bačić.

Državi struja iz njene hidroelektrane očito ne treba. Barem ako je ne mora kupiti od privatne tvrtke. Pitanje je samo zašto.