Zemljama petoga kruga proširenja EU-a, poput Češke, Estonije, Mađarske, Poljske, Slovenije i Cipra, trebalo je šest godina od početka pregovora (1998.) do članstva (2004.), ali bilo je zemalja koje su pregovore završile u znatno kraćem roku, poput Slovačke, koja je to odradila u dvije i pol godine.

Prve najave premijera Ive Sanadera iz 2004. po kojima će Hrvatska dostići Rumunjsku i Bugarsku, tj. postati članicom Unije 2007., pokazale su se utopističkim, a istu je sudbinu doživjela i 2009. godina, koja će neko vrijeme figurirati kao krajnji cilj hrvatskih europskih ambicija.

Sanader je tako u Splitu u kolovozu 2007., u društvu premijera Bavarske Edmunda Stoibera, poručio Hrvatima da će u Europsku uniju ući 2009. godine.
Pokazalo se da Hrvatska najvjerojatnije ni pregovore neće završiti do kraja 2009., a kamoli ostvariti članstvo. Naime, od trenutka okončanja pregovora treba proći još najmanje nekoliko mjeseci da hrvatski pristupni ugovor prođe ratifikaciju u svim zemljama članicama, pa je do sada najoptimističniji scenarij davao Sanaderu i Mesiću šansu da punopravno članstvo ostvare u 2010. godini.

Slovenska blokada pregovora ugasila je i ta očekivanja. Podrška hrvatskih građana ulasku zemlje u EU iznosila je u vrijeme stjecanja statusa kandidata 2004. čak 72 posto, da bi sadašnje najnovije ankete pokazale kako je ta potpora pala čak ispod pedeset posto.

Zemlje u okruženju imale su puno više sreće od Hrvatske jer njihove vlade u trenutku održavanja referenduma nisu bile suočene s takvim preprekama, pa je referendum o ulasku u EU u Sloveniji prošao s 89,61 posto 'za', u Mađarskoj je 83,76 posto građana podržalo ulazak u EU, a u Slovačkoj 91,04 posto.
Danas više nitko ne spominje obećanja po kojima su hrvatski građani u svibnju ove godine trebali izići na izbore za Europski parlament. Hrvatski državni vrh bio je uvjeren da ćemo sudjelovati na tim izborima, PIŠE Slobodna Dalmacija.