Na temu Bleiburga i istrage komunističkih zločina uključio se u Hrvatski helsinški odbor oštrim priopćenjem predsjednika HHO-a Ivana Zvonimira Čička u kojem osuđuje relativizaciju tih zločina i podsjeća da je osuda totalitarističkih režima, pa tako i Titovog, i obveza koju nalaže EU
'Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO), kao ustanova hrvatske demokracije, ne može pristati na nove pokušaje relativiziranja komunističkih zločina i manipulacije osjećajima građana u ovom važnom segmentu društvene zbilje. Zato osuđujemo pokušaje pojedinaca, među njima i istaknutih članova vladajućeg SDP-a, kao i komunističke veteranske organizacije SABA ( donedavno SUBNORA), da ukinu saborsko pokroviteljstvo nad blajburškim komemoracijama.
Odbor se također protivi nakani nove hrvatske vlade i njezinog ministra Predraga Matića Freda da neovisni Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata podčini Ministarstvu branitelja', stoji u priopćenju.
Čičak stav obrazlaže na slijedeći način: 'Saborsko pokroviteljstvo nad komemoracijama za žrtve blajburške tragedije – zločina nad zarobljenim vojnim pripadnicima 'endehaških' i drugih protivničkih formacija, ali i civila koji su se s njima povlačili, sa strane jugoslavenskih vlasti 1945. godine – službeno pozicionira hrvatsku vlast protiv državnog zločina nad građanima.' Kažu da nije riječ o tome jesu li te žrtve bile nevine, nego jesu li zločini na njima doista zločini. Dodaje i da je Bleiburg sinonim za sve zločine koji su počinjeni po završetku Drugog svjetskog rata od strane komunističkih vlasti.
Čičak se nada da Sabor i predsjednik Ivo Josipović neće prihvatiti, kako kaže, nakaznu inicijativu, pogotovo što tadašnja inicijativa dolazi i od onih članova SDP-a koji su bili članovi saborskog izaslanstva na blajburškoj komemoraciji (Ratko Maričić, sada Predsjednik SABA, 2000. godine i Nenad Stazić 2001. godine) koji ovakvom aktivnošću sami sebi pljuju u lice, smatra predsjednik HHO-a.
Čičak upozorava i na pripajanje Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata Ministarstvu branitelja. Napominje da je Ured 2011. i osnovan kako bi bio neovisan i samostalna pravna osoba. Prošle je godine na snagu stupio i zakon o tom Uredu, a Čičak podsjeća da je usuglašen između tadašnje oporbe i vladajućih.
Pronalaženje grobova komunističkih žrtava pripalo udbašu
'Zato je nastojanje ministra Matića da uredu oduzme neovisnost i podčini ga Upravi za zatočene i nestale, odnosno njezinom predstojniku puk. Ivanu Grujiću, u Ministarstvu branitelja, ne samo proziran pokušaj nametanja političke kontrole nad neovisnom ustanovom, nego i politička provokacija. Puk. Grujić je u komunističkom režimu djelovao unutar državnog represivnog aparata, pa je shodno tome ne samo u sukobu interesa kad je riječ o istraživanju komunističkih zločina, nego u uređenoj državi ne bi uopće smio imati udjela u javnom životu. Iza njega stoje njegovi bivši pretpostavljeni, umreženi radi zataškavanja komunističkih zločina, u čemu su do sad imali iznimnih uspjeha. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja propalog komunističkog sustava, koja je tek na početku sučeljavanja sa zlodjelima komunističkih režima', kaže Čičak.
Opomena iz Europe
Na kraju dodaje da su i europarlamentarci, tj. Europska pučka stranka, najjača opcija u Europskom parlamentu upozorili hrvatsku vlast da zaustave pokušaj podčinjavanja nezavisnog Ureda za ratne zločine aktualnoj političkoj Vlasti.
Sve navedeno naglašavamo radi jedne važne okolnosti. Manevri oko Bleiburga i Ureda suprotni su nakanama europskih institucija, kako Europske unije, tako i Vijeća Europe, da se svuda potiče svijest o zločinima fašističkih i komunističkih režima, koji su povijesno povezani i jednako protivni demokraciji i ljudskim pravima.
'Ne bi bilo dobro da hrvatska retardiranost glede sučeljavanja s komunističkim zločinima, nasuprot međunarodnom trendu, dobije poticaj od nove lijeve vlade i već uhodanog predsjednika. Već se s ove strane gomilaju dokazi o vrlo relaksiranom odnosu prema nasljeđu komunističke diktature. Totalitarizam nije breme socijaldemokracije, ali on to može postati tamo gdje postkomnunističke stranke ne djeluju preventivno, u korist svoje nove demokratske identifikacije', zaključuje Čičak.