Prošlogodišnji blagi porast broja živorođene djece u odnosu na 2011. tek je godišnja oscilacija i praktički ne znači ništa. Na osnovi nje ne možemo donositi zaključke o ublažavanju ili preokretu negativnih trendova, kakvo mogu donijeti samo jake mjere natalitetne politike, smatra demografska stručnjakinja, akademkinja Alica Wertheimer-Baletić
Po podatcima Državnog zavoda za statistiku lani je, naime, rođeno 574 djece više nego godinu ranije, no istodobno je umrla 691 osoba više nego 2011., a broj umrlih bio je za 9939 veći od broja živorođenih pa je stopa prirodnog prirasta bila negativna i iznosila je - 2,3 posto
Alica Wertheimer-Baletić je, u razgovoru za Hinu, podsjetila da je i ranije bilo godina s povećanjem broja živorođenih, primjerice 2004., kada je rođeno 4,1 posto više djece nego godnu ranije, no riječ je, kaže, tek o godišnjim oscilacijama, koje se u obzir uzimaju samo u razdobljima ratova ili epidemija.
'Godišnje oscilacije uzimamo u obzir samo u razdobljima rata ili epidemija, a relevantni su višegodišnji trendovi, koji pokazuju neprestani rast razlike između broja umrlih i broja živorođene djece, odnosno prirodno smanjenje', tumači Alica Wertheimer-Baletić.
U prilog toj tvrdnji navela je da je 2009. u Hrvatskoj umrlo oko 7800 više osoba nego što ih se rodilo, godinu kasnije ta je razlika iznosila 8700, 2011. 9800, a lani 9900.
Upozorila je i da su samo tri od 21 županije lani zabilježile minimalan prirodni prirast - Grad Zagreb, Splitsko-dalmatinska te Međimurska županija, koja uobičajeno bilježi rast zbog romske populacije, s tradicionalno višim natalitetom.
'U Zagrebu je bilo svega 27, a u Splitsko-dalmatinskoj županiji 75 živorođene djece više nego umrlih. Istodobno se na razini Hrvatske neprestano povećava razlika između broja umrlih i broja živorođenih. Jasan uzrok tomu je starenje stanovništva i ekspanzija skupine starijih od 80 godina, što znači da će to biti konstantna tendencija', rekla je Wertheimer-Baletić.
Upozorila je da su hrvatska sela demografski devastirana, ali da je i u gradovima sve više samačkih staračkih kućanstava, koja sa sobom nose povećan rizik od siromaštva.
Uvjerena je da starenje stanovništva mogu zaustaviti jedino snažne mjere natalitetne politike, ali da je njih u ekonomskoj krizi teško očekivati.
'U prvom redu, to su opći faktori, poput zapošljavanja i rješavanja stambenog statusa, jer ankete pokazuju da su nedostatak posla i neriješeno stambeno pitanje najčešći razlozi zbog kojih se mladi ne odlučuju na brak i rađanje. Uz opće faktore, nužna je i pomoć zaposlenim ženama, tu je pitanje smještaja djece u vrtiće, dječjeg doplatka i dr. Za to treba uložiti dosta novca, a to je u ovakvoj situaciji teško očekivati', kazala je Wertheimer-Baletić, koju dodatno zabrinjavaju ankete koje pokazuju da su visokoobrazovani mladi ljudi koji ne mogu naći posao u Hrvatskoj skloni potražiti ga u drugim zemljama.
Ne čudi je ni sve veći broj mladih koji ostaju živjeti kod roditelja
'Ta pojava je uočena i prije krize, ne samo kod nas, nego i u drugim europskim zemljama. Riječ je o tzv. 'mamonima', uglavnom mladićima koji se zbog osobnog komoditeta ne žele odseliti od roditelja i zasnovati brak, što je samo pojačano ekonomskom krizom, zbog koje se ne mogu osamostaliti ni oni koji bi to željeli, ali nemaju uvjete - posao i stan', smatra Wertheimer-Baletić.
