Da nismo tako mala, lovom isfrustrirana nacija na začelju historijskog kretanja Prvog svijeta, možda fenomen Philipa Fischa, 33-godišnjeg Kanađanina koji je osam godina radio visoko plaćene poslove u marketingu na relaciji Kanada - Švicarska pa odlučio sve ostaviti i doći u Hrvatsku, možda, velim, taj fenomen i ne bi bio toliko začudan, ali hej – 'Hrvatska tek treba ući u tunel konzumerističkog i kapitalističkog žrvnja iz kojeg većina zapadnih zemalja sada traži izlaz', kako veli neobičan momak koji se obreo u Zagrebu. Ukratko, Phillip je dao otkaz u Švicarskoj nakon osam godina odlično plaćenih poslova i odlučio otvoriti novo, smislenije i neprofitabilnije poglavlje na zagrebačkoj Kajzerici:

'Kako mi je majka iz Hrvatske, odlučio sam doći ovdje - imam prijateljicu na Kajzerici, ponudila mi je da se smjestim kod nje i vidim što želim. Bilo mi je dosta istog tipa poslova i načina života koji sam imao do tada. Prve dane u Zagrebu proveo sam trčeći uz Savu, pa nešto kasnije biciklom do grada, sreo sam nekoliko cura, upoznao nekoliko ljudi. Iznenadilo me koji ti ljudi ovdje žele pomoći. Ta želja da te povežu sa svojim prijateljima a da ništa ne traže zauzvrat - nisam to dosad nikada doživio.'

Zagreb je na Phillipa ostavio odličan prvi dojam. Puno mladih ljudi po centru grada, koji se miješaju s umirovljenicima, čine mjesto prilično sigurnim, veli. Vizualan kakav jest, nije mogao ne zamijetiti izazovan styling ženskog dijela zagrebačke populacije. Nije ga se dojmilo: 'Estetika nekih ljudi ovdje je... način na koji se odijevaju... ne bih rekao da je skandalozan, ali je definitivno pretjeran. Dramatičan. To nije osjećaj za stil ili otmjenost. Nego kao da pokušavaju kompenzirati nešto načinom odijevanja. Žele pod svaku cijenu zadobiti pažnju, a nisu svjesne da je efekt koji postižu vrlo kratkotrajan. Takav naglasak na tjelesne kvalitete... to nećeš naći na Zapadu.'

Ispričava se Phillip da možda zvuči kao moralist, ali da to definitivno nije. Nego modni mainstream upućuje na nešto drugo. Manjak ideja, manjak raznolikosti, manjak želje da se bude svoj: 'U Zagrebu nema puno različitosti, ljudi se ne izražavaju na vlastiti način. I to nema veze s novcem, nego kreativnošću. Ne znam je li to faza u kojoj se Hrvatska nalazi... u Parizu ili Londonu ljudi su daleko različitiji. Zagreb je kao jednosmjerna ulica. Da ne bude zabune, i Stockholm je također. I tamo svi izgledaju jednako. I onda, ako radiš nešto na svoj način, ističeš se i bude ti neugodno.'

Povezuje to Phillip s etapom u kojoj se nalazi hrvatsko društvo, a definira je kao manjak kreativnosti. Mogli bismo zaraditi puno para da želimo, ali ideje koje kolaju po zapadnim društvima unazad dvije ili tri godine – čovjek ne vidi da ih je itko ovdje svjestan. Dok se drugdje ljudi intenzivno bave temama tipa koju vrstu plastike proizvoditi, kako je reciklirati, od kojih materijala, u koje zelene tehnologije investirati... ovdje su još uvijek aktualni H&M i Zara i svi izgledaju isto. Žele dobar stan, dobar auto, puno novca, stvari koje su neodržive dugoročno. 'Teško mi je gledati to da Hrvatsku tek čeka prolazak kroz isto sranje kroz koje smo mi nekad prolazili. Evo, zašto ovdje još uvijek nitko ne vjeruje organskim proizvođačima? Ljudi kupuju po pekarama. Kupuju hranu koja je najgora.'

Kanađanin je skužio da zdrave namirnice po trgovinama uvijek stoje na ulazu. Računa se na to da ih nitko neće kupiti te su ljudi prisiljeni krenuti dalje i obići čitavu trgovinu, što je cilj. Generalno se čudi što imamo toliko zapakiranih proizvoda, pored zemlje koja može proizvoditi zdrave stvari. Ne misliš li da smo još uvijek daleko od zatrovanosti i masovne proizvodnje nekih većih zemalja u smjeru Zapada? – 'Niste. Jednako koristite pesticide, idete na masovnu proizvodnju. No ono u čemu zaostajete je nepovjerenje prema organski uzgojenim namirnicama. Manjkaju studije poput onih kakve se mogu normalno vidjeti na švicarskoj televiziji, a gdje je ista skupina ljudi jela hranu iz supermarketa tjedan dana, nakon čega je uslijedila jednotjedna prehrana isključivo iz bio uzgoja. Razine pesticida u tijelu su bile drastično različite.' U Švicarskoj čak postoji redoviti bilten koji konstantno objavljuje nutricionističke i toksikološke podatke vezane za proizvode po policama dućana.

Iz balkanskog rakursa sve će to, naravno, izgledati kao paranoično pretjerivanje, ali o tome se upravo i radi. Generalno nemamo smisla za dugoročne posljedice ičega. Stasajuća generacija je još uvijek mahom zaokupljena idejom da radi bilo što za bilo koga bez pretjerane ideje o tome što želi, a kamoli da barata osjećajem za kolektivne probleme. Phillip se u Hrvatskoj educirao na temu permakulture, preispitujući samog sebe na temu kako i kamo dalje. Dali smo mu osjećaj slobode: 'Postoji jači osjećaj slobode u Hrvatskoj nego što sam doživio drugdje. Odem planinariti sam na Biokovo i ne sretnem apsolutno nikog. U švicarskim planinama gužva je kao da si u gradu. Bio sam i na Braču i u Jastrebarskom... Mislim da Dalmacija živi bliže prirodi nego ostatak Hrvatske. Svi imaju svoj vrt, u polju su.'

Povučen i osviješten momak, taj Phillip. Mislim da bi ga Hrvatska dugoročno izolirala. Čovjek koji stoji na razmeđu dviju opcija – jedna uključuje povratak prirodi i život podalje ekonomije pokretane novcem dok druga pretpostavlja ostanak u gradu i rad za kompanije koje investiraju u zelene tehnologije. Zamišljam da je Phillip koji slučajem rođen i odgajan kod nas. Definitivno bi imao jednu dilemu manje u životu.

90 posto ljudi u Hrvatskoj posjeduje neku zemlju. K tome, nemate još poreze na to. Mogli biste uzgajati hranu i biti slobodni, na neki način. No još uvijek postoji ta ideja da ti materijalna dobra mogu donijeti sreću, status, učiniti te boljom osobom. Umjesto da se suočiš sa sobom i prestaneš bježati od svakodnevnih sranja pomoću alkohola, televizije, ne znam čega. Poanta je probati više prirodne, čišće stvari, knjige, izazvati samog sebe... Hrvatska mi je dala jednu definitivnu spoznaju - sreću ti ništa izvana ne može dati. Ona dolazi iznutra. Kada to shvatiš, shvatiš i da ti ne treba toliko toga bez čega si mislio da ne možeš.'

Phillip. Dečko koji očito nije iz Hrvatske.

Pročitajte još zanimljivih priča iz našeg serijala Lijepa naša vaša.