Ravnateljica Agencije za hranu Andrea Gross-Bošković kaže da ekološke prilike u Hrvatskoj ne daju mogućnost zagađenja teškim metalima.

Jedinu mogućnost kontaminiranja meda teškim metalima vidi u primorju, u vrijeme kad se mandarine tretiraju pesticidima u cvatu. Sve ostale medene paše su daleko izvan štetnih utjecaja, kaže Andrea Gross-Bošković.

Voditelj Laboratorija za zdravstvenu ispravnost i kvalitetu hrane Zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" Dario Lasić potvrđuje iz iskustva vlastitog istraživanja da med u pravilu nije izvor toksičnih metala, i da je praktički u tom pogledu „bez značaja“.

Po Lasiću pčele djelomično „filtriraju“ med od teških metala, te su u njima utvrđene veće koncentracije metala nego u medu.

Predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza Vladimir Bilek dodaje da nasuprot senzacionalističkim naslovima proteklog vikenda, postoje brojna istraživanja meda za domaće, a posebno za strano tržište, poput tri certificirana laboratorija u Hrvatskoj ili onoga u Bremenu, koja potvrđuju da je hrvatski med izuzetno visoke kvalitete.

Podsjetio je i na Forum Apimedica & Apiquality u Sloveniji iz 2010., kada je pod krovnom pčelarskom svjetskom organizacijom Apimondia organizirano svjetsko prvenstvo u kvaliteti meda, na kojem je između 14 država s 336 uzoraka, za svjetskog šampiona proglašen bagremov med hrvatskog pčelara Ivan Kožić iz Konjščine.

Zbunjujući podaci

Najviše nepoznanica pa i nemalu dozu zbunjenosti, unijeli su podaci o lokalitetima na kojima su zabilježene povećane količine olova o medu, objavljeni 2012. u stručnom časopisu Veterinarska stanica.

Četiri uzorka lipova meda iz Koprivničko-križevačke županije od kojih jedan iz Koprivnice, a tri iz Đurđevca, osim što su dosegli najveći raspon od 155 do 2099 mikrograma po jednom kilogramu meda, imaju i najveću srednju vrijednost od 1015 mikrograma/kg.

Sljedeći po najvišim vrijednostima olova je bagremov med iz Krapinsko-zagorske županije, čija četiri uzorka – dva iz Konjšćine i po jedan iz Krapine i Beleca – imaju raspon 70 – 2085 mikrograma, a srednju vrijednost od 608 mikrograma olova po kg.

U medove s povišenom koncentracijom olova spada i cvjetni med Zagrebačke županije sa sedam uzoraka iz tri naseljena mjesta: četiri iz Zagreba, dva iz Ivanić Grada i jedan iz Dugog Sela, s rasponom 27 – 1521 mikrograma i prosječnom vrijednosti 541 mikrograma po kg meda.

Javnosti su ostale nepoznate preciznije lokacije s kojih su uzimani uzorci meda. Prva autorica članka Nina Bilandžić s Veterinarskog instituta u Zagrebu nije željela odgovarati na pitanja novinara, kazavši da zajedno s ravnateljem Veterinarskog instituta smatra da su oni uradili svoj dio pola i ne trebaju dalje biti „involvirani“.

Dražen Lušić s Medicinskog fakulteta u Zagrebu kazao je da navedeni podaci ne mogu biti reprezentativan odraz stanja u okolišu. S druge strane, u literaturi se smatra da pčele u svom kretanju pokriju područje od sedam četvornih kilometara, zbog čega odražavaju stanje u širem okružju, pa je med bioindikator stanja u okolišu.

Predsjednik Bilek izražava rezervu u neke od podataka jer kaže da na određenim lokalitetima nema sorti meda koje su im u istraživanju pripisane.

Otkud olovo u medu?

Manjkavost podataka uskraćuje i odgovor na pitanje što je uzrok pojave olova u medu na određenim lokacijama. Toksikolog Franjo Plavšić se također pita kako je olovo ušlo u okoliš? „Malo mi je to neobično. Zašto su primjerice u Koprivnici povišene vrijednosti? Što se krije iza toga? Pčelari bi to mogli znati, oni jako paze“, kaže Plavšić.

Bilek kaže da bi se mogao složiti s pretpostavkom da su uzrok ispušni plinovi iz vozila, osobito kamiona. A možda se radi i o selećim pčelarima, koji su doveli košnice negdje u blizinu prometnica i otišli, kaže on.

Plavšić smatra da ceste ne bi trebale biti toliki problem, jer se olovo zbog strožih propisa „izgubilo“ iz goriva. „To je barem moj dojam. Možda je neko zaostalo onečišćenje iz okoliša“, nagađa.

Bilek pojašnjava da se radi o relativno starim podacima, vjerojatno iz 2010., kad je bilo više automobila pogonjenih gorivom s visokim udjelom olova, ali ne isključuje ni mogućnost korištenja preparata za tretiranje bilja koji su sadržavali pesticide koji su također kasnije proglašeni nedopustivim.

Prema literaturi, sadržaj teških metala u medu je nizak pa se zbog toga rijetko istražuje. Literatura pogotovo ne navodi nikakvo negativno iskustvo po ljudsko zdravlje.

Ravnateljica Agencije za hranu Andrea Gross-Bošković kaže da je od 2009. do 2012. u Hrvatskoj ukupno uzeto 128 uzoraka meda od kojih niti u jednom nisu ustanovljeni teški metali. Dakle, prema ovom parametru analize, smatrali su se zdravstveno ispravnim.

Ni na razini Europske unije rezultati analiza na teške metale u medu nisu zabrinjavajući, jer je od ukupnog broja analiziranih uzoraka nezadovoljavajuće svega 2,3 posto, dodaje.

Franjo Plavšić također smatra da to nisu „strašne brojke“, ali napominje da treba znati koliko dugo netko unosi med s određenom količinom olova.

Ni 14 kg dnevno

Andrea Gross-Bošković odgovara da sa stajališta kontaminacije teškim metalima med ne predstavlja rizik za zdravlje, a kako su poznata njegova i nutritivna i zdravstvena svojstva, svakako se ubraja u namirnicu koju je poželjno imati u redovitoj prehrani.

Lasić navodi procjene da bi primjerice za kadmij, za koji je Europska agencija za sigurnost hrane predložila maksimalnu srednju dozu od 2.5 mikrograma po kg tjelesne težine tjedno, potrošač trebao uzimati dnevno čak 14 kg meda i ne bi prelazio tjednu prihvatljivu dozu za kadmij.

Navedene koncentracije olova u medu ne mogu se smatrati opasnima po zdravlje čak i kroz dulji period, zaključio je Lasić.

Medijski odjeci o pojavi teških metala u medu u Hrvatskoj uzbunili su pčelare i, smatraju neki od njih, nanijeli im ljagu. To je još više potaknulo Hrvatski pčelarski savez da pokrene monitoring meda.

Predložit ćemo nadležnim institucijama istraživanja i monitoring meda, koji će osim za kvalitetu meda dati druge korisne podatke za stanje okoliša, kazao je Bilek i napomenuo da je to potrebno i zbog zaštite domaćeg meda koga trgovački lanci miješaju sa znatno lošijim medovima iz Kine i Argentine, za koji je dovoljna samo deklaracija „miješani med“.