Glavne prepreke razvoju Hrvatske u posljednjih pola stoljeća su nevidljive kulturne norme iz predindustrijskog razdoblja koje i danas bitno određuju naš način ponašanja, ključna je ocjena teorije egalitarnog sindroma (TES), jedne od najvažnijih teorija hrvatske sociologije, koja je potvrđena jedanaest i pol godina nakon smrti njezina autora
U upravo objavljenom broju znanstvenog časopisa Politička misao, predstavljeno je istraživanje koje je provjerilo i potvrdilo tzv. teoriju egalitarnog sindroma, čiji je autor akademik Josip Županov (1923- 2004). Egalitarni sindrom karakterističan je za nerazvijena društva u kojima se, zbog ograničenih zajedničkih dobara, svako poboljšanje položaja pojedinca smatra opasnim po zajednicu, ističe se.
TES otkriva sklonost društva izbjegavanju rizika, što je nespojivo s duhom kapitalizma, ali se savršeno uklapa u društva kojima dominira država, kaže jedan od autora istraživanja sociolog Ivan Burić, profesor na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Drugi autor je sociolog Aleksandar Štulhofer, profesor s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Egalitarni sindrom blokira individualnu inicijativu i rast ekonomskih nastojanja te tako negativno utječe i na gospodarski rast, dodaje Burić.
Što je uistinu 'teorija egalitarnog sindroma'?
TES je potvrđen istraživanjem u kojem je sudjelovalo 714 studenata s osam hrvatskih fakulteta. Istraživanje je potvrdilo pet od sedam tvrdnji na kojima počiva teorija, a uočeni su i neki nedostaci teorije, ističe se u radu.
Teme koje je Županov otvarao od kraja šezdesetih godina i danas su vrlo aktualne. Društvena zbilja kojom se Županov bavio od šezdesetih do osamdesetih nije se puno promijenila od onih u njegovim radovima iz devedesetih, kaže Burić.
Sociolog Dražen Lalić, profesor na Fakultetu političkih znanosti, kaže za Županova da je primjer 'rasnog sociologa', koji je zahvaljujući iznimnoj sociološkoj imaginaciji na osnovni malog broja empirijskih činjenica u stanju dati velike doprinose razumijevanju društva.
On se bavio ključnim problemima. On je hvatao bika za rogove, kaže Lalić.
TES je najznačajniji teorijski prilog domaćoj sociologiji i najrezonantnija teorija razvijena u okviru hrvatske sociologije zadnjih pedeset godina, tvrde autori rada i dodaju: Postala je opće mjesto hrvatske sociologije.
Kulturne norme koje je hrvatsko društvo naslijedilo iz svoje prošlosti, još od agrarnih društava, imaju iznimnog utjecaja i sada, iako je razmjerno modernizirano.
'Egalitarni sindrom', kako Županov kaže, ujednačava ljude prema dolje i njima se mogu protumačiti različiti vidovi neuspjeha društvenog razvoja.
Njegova najvažnija obilježja su shvaćanje da je zajedničko dobro ograničeno i da ga ugrožava svako poboljšanje položaja pojedinca, da se bogatstvo mora raspodjeljivati kako bi društvene razlike bile što manje, te da raspodjela mora treba imati graničnu vrijednost iznad koje porast zarade nije dopustiv.
Zar i donošenje posljednjeg državnog proračuna nije zorno pokazalo da je egalitarni sindrom ključni način funkcioniranja hrvatskog društva, kaže Lalić.
Također, 'egalitarni sindrom' ima negativan stav prema privatnom poduzetništvu, prema intelektualizmu i prema profesionalnom znanju uopće.
Ta je teorija potaknula brojne rasprave o razvoju društva, ali tek sada je 'provjeren'“ jer hrvatska sociologija dugo nije imala 'analitički kapacitet'. Također, sociolozi su se nerado njome bavili jer je u prošlom sustavu zvučala heretično.
Među prvima vidio kraj socijalizma
Ovo istraživanje je obavljanje 'nedovršena posla' hrvatske sociologije i svojevrsni hommage jednom od najistaknutijih hrvatskih sociologa, napominju autori i zahvaljuju profesorici s Fakulteta političkih znanosti Danieli Dolenc, koja je kritizirala teoriju i 'osvježila' za nju javni interes.
S druge strane, Dražen Lalić drži da su njezine kritike neosnovane, te da nije potvrdila svoje teze.
Ja bih pozvao kritičare Županova da stvore teoriju koja će za 40-50 godina biti upotrebljiva kao Županovljeva, kaže Lalić.
Profesor s Fakulteta političkih znanosti Zdravko Petak ističe da je Županov bio dio malobrojne skupine teoretičara koja je već početkom osamdesetih godina zaključila da postojeći politički sustav nije moguće popraviti nego ga treba posve mijenjati.
Županov je lučonoša kritičke društvene misli koja je jasno rekla da tadašnje društveno uređenje treba transformirati u de facto kapitalističko društvo koje će imati tipično natjecateljsko socioekonomsko načelo, kaže.
Prvi je uočio je da u Jugoslaviji ne postoji samo tržište roba nego i tržište radne snage i da je problem što se ono ne regulira, kaže Petak i zaključuje da je sve to razlog što je Županov i danas, gotovo 12 godina nakon smrti, i dalje na čelu liste citiranosti svih nastavnika koji su ikada predavali na Fakultetu političkih znanosti.
Tijekom devedesetih Županov koristi termin 'politički kapitalizam', da bi opisao društvo u kojem je menadžment poduzeća povezan s vrhovima vlasti, tržište lažirano, prevelika socijalna uloga države, a prevelik udio javnog sektora u BDP-u.
Također, Županov postavlja pitanje što će se dogoditi društvu ako ga u potpunosti prepustimo tržištu i ekonomiji, i odgovara da će se ono tada 'rastvoriti', kaže Burić i dodaje da Županovljeva teorija daje odgovore gdje se hrvatsko društvo danas nalazi u pogledu različitih indeksa, poput indeksa globalne konkurentnosti ili inovativnosti, naime da smo po njima nažalost na začelju europskih zemalja.
