U presudi koja još nije konačna, sud u Strasbourgu je izvanbračnoj partnerici preminulog dosudio 13.300 eura na ime neimovinske štete te još 5000 eura za troškove postupka.

Kako je priopćio Ured zastupnika RH pred ESLJP, izvanbračni suprug podnositeljice zahtjeva, V. D., bolovao je od shizofrenije i liječio se u ustanovi u Sloveniji, koju je u studenome 2017. napustio i otputovao u Opuzen gdje se potukao s gostom jednog tamošnjeg hotela.

Postupajući po pozivu djelatnice hotela, četiri policajca zatekli su V. D. kako sjedi u svom automobilu i nesuvislo mrmlja. Obzirom da je V. D., čak i nakon upozorenja o primjeni sile, odbio postupiti po većini policijskih naredbi, policajac je upotrijebio sprej s nadražujućom tvari, nakon čega se V. D. počeo samoozljeđivati grizući usne.

Trojica policajaca okrenula su ga na trbuh i stavili mu ruke iza leđa. Međutim, V.D. im se odupirao pokušavajući ustati, udarajući glavom o kolnik i grizući prste. Policija je tada pozvala hitnu pomoć, držeći V. D. primjenom sile u istom položaju sve do njenog dolaska desetak minuta kasnije.

ESLJP: Policajci bili svjesni psihičke bolesti

Po dolasku hitne pomoći, liječnica je V. D. dala sredstvo za smirenje te je postavljen na nosila hitne pomoći, a kako je na puti do Opće bolnice Dubrovnik i dalje bio nemiran, liječnica mu je još jednom dala sredstvo za smirenje. Nakon nekog vremena, liječnica je ustanovila da je V. D. preminuo. Podnositeljica zahtjeva prigovorila je da je njen izvanbračni suprug preminuo zbog posljedica pretjerane i nerazmjerne uporabe sile od strane policije te da je tužena država propustila ispuniti svoju pozitivnu obvezu da zaštiti njegov život, pružajući mu odgovarajuću hitnu medicinsku pomoć. Nadalje je navela da istraga okolnosti njegove smrti nije bila učinkovita.

ESLJP je utvrdio da su policajci bili svjesni da je V. D. psihički bolesnik te da je prilikom njihove intervencije bio uznemiren. Unatoč navedenom, oni nisu odmah zatražili liječničku pomoć, kao što je to propisano naputkom o postupanju policije prema osobama s duševnim smetnjama, već su upotrijebili sprej da ga smire i držali ga u ležećem položaju dulje vrijeme.

Nadalje, tijekom prijevoza u vozilu hitne pomoći, stanje V. D. nije bilo adekvatno nadzirano obzirom da medicinsko osoblje nije sjedilo u njegovoj neposrednoj blizini kako bi mu moglo pravovremeno pružiti pomoć.

Slijedom navedenog, ESLJP je zaključio da je zbog uznemirenosti V. D. i naknadnih radnji državnih tijela došlo do smrtnog ishoda, za koji se ne može reći da je bio u potpunosti nepredvidiv policiji i medicinskom osoblju.

ESLJP je istaknuo da sila koja je primijenjena prema V. D. u nije bila "apsolutno neophodna" u danim okolnostima te stoga tužena država nije ispunila svoju pozitivnu obvezu zaštite života V. D. iz članka 2. Konvencije o ljudskim pravima u njegovom materijalnom aspektu. Ispitujući prigovor podnositeljice koji se odnosi na povredu ljudskih prava, ESLJP je utvrdio da je policija odmah nakon smrti V. D. započela s kriminalističkim istraživanjem, uključujući provedeni očevid i obdukciju te obavljene razgovore sa svjedocima. Međutim, tek dvije i pol godine nakon događaja ispitala je policajce koji su bili prisutni tom događaju te nije uspjela spriječiti moguće dogovore među njima prilikom davanja iskaza.

Vještačenjem utvrđena nasilna smrt uslijed psihičke traume

Nadalje, ESLJP je utvrdio da između 21. studenoga 2017. , kada je policija poslala svoje posebno izvješće Županijskom državnom odvjetništvu (ŽDO) u Dubrovniku i 13. studenog 2018., kada je podnositeljica podnijela kaznenu prijavu, domaća tijela nisu poduzela nikakve radnje.

ESLJP je dodatno primijetio da je kaznena prijava podnositeljice najprije bila odbačena na temelju netočnog nalaza obdukcije iz kojeg je proizlazilo da je V. D. umro prirodnom smrću. Nakon pritužbe podnositeljice zahtjeva, Državno odvjetništvo naložilo je dubrovačkom ŽDO-u da preispita predmet te je isto 12. listopada 2020., gotovo tri godine nakon smrti V. D., donijelo rješenja o provođenju istrage.

Medicinsko vještačenje koje je tada provedeno pokazalo je da je V. D. umro nasilnom smrću uslijed psihičke traume te da je pretrpio tešku tjelesnu ozljedu prilikom policijskog postupanja. Usprkos navedenom, nadležno državno odvjetništvo je ponovno odbacilo kaznenu prijavu protiv policijskih službenika. Naposljetku, ESLJP je primijetio da Ustavni sud nije prigovor podnositeljice ispitao na način koji je u potpunosti u skladu s njegovom dobro utvrđenom praksom. Stoga je zaključio da istraga smrti V. D. nije bila brza i temeljita te da je uslijed navedenog došlo do povrede članka 2. Konvencije o ljudskim pravima u njegovom postupravnom aspektu.