Koje su prema vašem mišljenju šanse Hrvatske da se pristupni pregovori završe u lipnju?

Dva poglavlja, 23 i 8, još se trebaju finalizirati, ali ne mislim, čak i kad bih gledao s proeuropskog gledišta, da je vrijeme ulaska posebno važno, smisao je da se pregovori odrade kako valja. S moga stajališta cijela ideja hrvatskog pridruženja je pogrešna. Ako se Hrvati odluče pridružiti, to je njihova stvar i ja ću to podržati. Ono oko čega sam zabrinut jest da bi oni od nas koji znaju kako je živjeti u Europskoj uniji trebali biti slobodni savjetovati ih. Volio bih vidjeti poštenu debatu o tom pitanju u Hrvatskoj, ali na kraju to je stvar koja se tiče samo Hrvata. Također bih volio da se referendum provede čisto i pošteno. Smatram da postoji opasnost da će samo EU-institucije i Vlada davati informacije o EU, a i jedni i drugi su naravno pobornici EU, kao i parlamentarne stranke koje su također, mislim, gotovo sve proeuropski orijentirane. Tako neće građanima biti dostupne informacije o štetnim stranama članstva u EU i to me zabrinjava. Druga stvar koja me zabrinjava je što je prvi referendum o članstvu u EU ujedno i posljednji ako odgovor bude 'da', ako odgovor bude 'ne', onda će se provesti još jedan referendum i tako dalje dok narod ne odgovori ispravno na pitanje. To se dogodilo u Irskoj i to se dogodilo i oko pitanja Lisabonskog sporazuma.

Kažem ovo s poštovanjem. Hrvatska se vrlo hrabro borila za svoju nezavisnost prije 20 godina i ostvarila nezavisnost, a sada bi sve moglo, bojim se, rasplinuti. Ništa nije nepovratno i ako se Hrvatska odluči povući, moći će to i napraviti, ali bit će vrlo teško to učiniti. U Europskoj uniji se događa erozija suvereniteta - oko 70 do 80 posto engleskog zakonodavstva dolazi iz EU-a. Drugim riječima, rečeno nam je koje zakone da donesemo i mi oko toga nismo pitani. Za bilo koju zemlju mislim da je to neprihvatljivo. I ne samo to, ne postoji područje života u koje se nisu umiješali. U početku je to obuhvaćalo samo trgovinu - nismo je voljeli, ali nismo za to mnogo ni marili. U posljednjim godinama počelo se prodirati u područja kaznenog prava i sve se uređuje po idejama koje se referiraju na ideologiju socijalnog liberalizma. To se prilično konzervativnoj, socijalno konzervativnoj zemlji poput Hrvatske možda neće baš svidjeti. Ne kažem da trebaju odbiti članstvo, kažem da trebaju pogledati što se dogodilo zemljama koje su ušle 2004. godine.

Postoji mit u Hrvatskoj da Ujedinjeno Kraljevstvo ne voli Hrvatsku i da je uvijek na srpskoj strani?

To nije istina. Odnosno, može biti samo djelomično istina, ovisno o vladi koja je u određenom trenutku na vlasti, ali sigurno nije istina kad se radi o meni. Moj bliski prijatelj se borio u Hrvatskoj vojsci za hrvatsku nezavisnost. Ja se nisam borio, ali moje srce je bilo s njim onda u ratu za hrvatsku nezavisnost. Tako da se to meni ne čini točnim.

Tijekom rata u Hrvatskoj britanska konzervativna vlada podržala je embargo na izvoz oružja, što je zvučalo pošteno i pravedno, ali nije bilo pravedno jer su Srbi imali mnogo oružja, a Hrvati nisu. Tako da ako održavate embargo na kupnju oružja, ustvari se brinete da se Hrvati ne domognu oružja. Je li to bilo cinično kako zvuči, stvarno ne znam, ali ja ne vjerujem to također.

Koje je vaše mišljenje o Schengenu i zatvaranju granica unutar Europe koje su dogovorili Sarkozy i Berlusconi, ali i o potezima danske vlade koja je napravila isto?

Mi smo smo protiv Schengena i Ujedinjeno Kraljevstvo nije dijelom šengenskog sporazuma i vjerujem da bi granične kontrole trebale biti zadržane. Također vjerujem i da bi Ujedinjeno Kraljevstvo trebalo izići iz EU-a, zato i savjetujem Hrvatima da urade isto jer nisam nacionalist kratke pameti, već vjerujem da je nacionalizam ideologija koja se može izvoziti i dijeliti i volio bih je dijeliti sa zemljama s kojima imam bliske odnose, a to uključuje Hrvatsku. Što se tiče Schengena, drago mi je što su ponovo uveli granične kontrole, i iz praktičnih razloga također, poput ilegalne imigracije, ali i šverca. To ne trebam vama objašnjavati. Hrvatska je na putu od Dalekog istoka do Europske unije i moram reći da su Hrvatska i Slovenija napravile dobar posao u zaustavljanju protoka ilegalne robe. Nestanak granica može nauditi cijeloj Europi.

Kako komentirate uspjeh Škotske nacionalne partije na posljednjim izborima?

Oni su poprilično drugačija organizacija od nas. Prvo, oni su separatistička organizacija - mi vjerujemo u integritet Ujedinjenog Kraljevstva. Drugo, oni su proeuropski orijentirani, a mi nismo i vjerujemo u izlazak iz EU-a. Treće, oni imaju proimigrantske stavove, a mi nemamo. To je još jedan razlog zbog kojeg bi Hrvatska trebala pažljivo razmisliti o pridruživanju. U trenutku kada Hrvatska ekonomija nije u najboljem stanju mnogi ljudi neće razmišljati o dolasku ovamo. Ali ako se dogodi velik napredak u hrvatskoj ekonomiji sljedećih nekoliko godina, mogli bi početi dolaziti. Tako je, uostalom, bilo i u Irskoj. Zemlja od 4,5 milijuna stanovnika vrlo lako bi mogla biti poplavljena ljudima izvana. U mnogim slučajevima to će biti ljudi koji nisu iz Europe, već oni koji su emigrirali u druge europske zemlje i nakon toga se odlučili preseliti u Hrvatsku.

Koje su šanse maloj stranci poput BNP-a unutar postojećeg izbornog sustava? Imali ste referendum o njegovoj promjeni, ali je propao?

Paradoksalno, mi smo također bili protiv promjene jer nije predložen sustav proporcionalne zastupljenosti, već alternativno glasovanje koje također uključuje da se ostvari 50 posto za pobjedu. Još uvijek nismo osvojili mjesto u britanskom parlamentu, ali smo ostvarili mjesto u Europskom parlamentu jer tamo vrijedi proporcionalna zastupljenost. Osvojili smo kancelarsko mjesto po sustavu 'pobjednik odnosi sve' osvojivši 30-35 posto glasova. Osvojiti 50 posto glasova bilo bi još teže za nas.