Znate kojoj, ovoj čiji su akteri jedan general i neotesani saborski zastupnik na braniku konzervativne Domovine i, s druge strane, plenum CK Filozofskog fakulteta u Zagrebu, neobično važan akter u istinskoj obrani projekta Nova-stara Domovina, odnosno taj, citirat ću jednog ushićenog kolegu i revolucionara, 'inkubator humanističkih umova koji će vam objasniti suštinu eksploatacije u procesu proizvodnje nove vrijednosti (one vrijednosti koje stvaraju na drugim fakultetima) i rastumačiti zašto je 'vrli novi svijet' drugo ime za neoliberalni kapitalistički pakao'?

Ako nisu, zavidim vam.

To bi značilo da ste još uvijek slobodni ljudi i niste podlegli hrvatskom sindromu kompleksa ne zauzimanja strana 'pod moram', pa i onda kad akcije nemaju zakonskih temelja, protivne su demokratskim načelima u koja se zaklinjete ili su akteri konkretne priče redom u krivu i redom u pravu, doduše, ne u istim omjerima, ali svakako dovoljno da se ne osjetite spremnim ući u jedan ili drugi rov.

To bi značilo da imate kapaciteta nositi se sa zgražanjima i konstatacijama kako su moralno superiornim ratnicima u busijama draži svi Kapovići ovog vilajeta na kup sa svim ekshibicionističkim golim i usranim guzicama nad kostima žrtava Bleiburga ili svi nesuvisli Glasnovići s pendrecima i čizmama u zubima i nad ženskim neobrijanim nogama, od umivenih vas.

Ako niste agresivno opredijeljeni, vi ste sramota Hrvatske?

Vi ste, prijatelji dragi, mnogo, mnogo opasniji od agresivnih dijasporaca i revolucionarnih Plenumaša, od neokomunista i klerikalaca, od socijalno penetrirajućih bogoslova i tržišno poluosviještenih filozofa. Vi ste sramota ove Hrvatske, jad i bijeda, početak nekih budućih stradanja, krivi za prevagu neke od sukobljenih strana, jer s njima se zna na čemu smo, a s vama ne.

Kako se braniti od takvog neprijatelja?

Teško. Zato je najprije potrebno eliminirati vas. Pa ako je potrebno, i udruženim snagama.

Podjednako su spremni to učiniti svi oni koji su s ushićenjem dočekali da 'Hrvatska ima generala, a od posljednjeg saziva Sabora i političara koji govori ono što misli', jer, zamislite, drugi govore one što ne misle ili barem, što ne misle oni sami, kao i oni koji su uvjereni da u ovoj zemlji jedino oni misle, a svi drugi su samo uvjereni da im se takvo što događa. Neće se koristiti poštapalicom o 'šupku i mišljenju', ali će, da ostanem u 'fazonu', misliti upravo to, prezrivo otpuhnuvši tek opasku kako ste 'jadnici.' Doduše, umiveni.

I jedni i drugi su skloni nasilnoj eliminaciji neistomišljenika (ili onih koji samo misle kako misle), bilo na sirov i direktna način (fizički, represivnim aparatom), bilo moralizirajućom i pasivno-agresivnom diskreditacijom, peticijama bez legitimnih uporišta, etiketiranjima pa i oduzimanjem svakog ljudskog dostojanstva. Mislite li drugačije, niste zaslužili disati isti zrak kao i oni – zdravomisleći.

Batina izašla iz raja, a narod je stoka...

Prvima silno treba karizmatičan vođa čvrste ruke. Po mogućnosti, netko tko o sebi govori u trećem licu jednine. Netko tko će im dati točno definirani i kruti okvir, jer se bez njega raspadaju, nemoćni podnositi kreativnu energiju kaosa. Oni su uvjereni da je batina izašla iz raja, da je narod stoka koja treba bič i korbač, a čovjek ostaje čovjek samo ako je nad njime željezna šaka. Zašto onda čudi simpatija koju su iskazali spram čovjeka koji svako toliko šokira svojim 'rješenjima' hrvatskih problema? Superheroja koji je devedesetih s metkom u prsima bježao iz bolnice gristi se s ratnim neprijateljima?

Evo ga sad, tu je, da im da razlog da ga zaokruže i izaberu na izborima. I to je, prihvatili mi to ili ne, demokracija. Zašto se onda sramotiti potpisivanjem peticija o nemogućem, o ludosti, o oduzimanju zastupničkog mandata osobi koju vi niste ni birali, ali su je sasvim legitimno, izabrali neki drugi? Ti drugi postoje i ne možemo ih izbrisati, zatući ili im oduzeti njihovo građansko pravo.

Na stranu što vam se, kad je izabrani u pitanju, s te strane bojnog polja ne preporučuje ni primijetiti koliki je paradoks činjenica da se netko tko je javno izjavljivao kako ovdje demokracija i nije potrebna ('nama treba vojna uprava i čizma u zube'), sad demokratskim alatima koristi kako bi s pozicije jednog od nositelja najviše zakonodavne vlasti ove države zazivao na nasilje nad neistomišljenicima, pendrečenje i lomljenje kralježnice tuđoj, pa premda i 'zabludjeloj' djeci, šaljući ih na jednosmjerna 'turistička' putovanja u egzotični Pyongyang.

U 'našem' slučaju cilj ipak opravdava sredstva!

Ni s druge strane nema puno više sluha za kompromise. No pasaran. Nasilniku treba uzvratiti nasiljem i to žešćim nego ga je on sam primijenio, jer ovaj drugačije ne razumije. Pri tome, užasnuti činjenicom da postoje ekstremisti, posegnuti i za nelegalnim metodama, jer u 'našem' slučaju cilj ipak opravdava sredstva.

Ako se, pak, usudite izreći kako je Glasnović jedno (zar je to potrebno nanovo objašnjavati), ugovori o suradnji FF i KBF - drugo, a Kapović i ekipa koja se gura kroz Plenum – treće, iživcirat će te naizgled sasvim uljuđenog, pitomog i progresivnog sugovornika. Spržit će vas gnjevom pravednika. Uzalud vam tvrdnja kako je ta priča je višeslojna i, shodno tome, i vaš stav o svemu nije obično 'za' i 'protiv'.

Naime, možda vam je podjednako neprihvatljiv Glasnović, klerikalizacija školstva i visokog učilišta, kao i činjenica da na Filozofskom fakultetu svoj poligon za političko djelovanje i indoktrinaciju imaju čelnici stranke koja direktno ruši ustavne vrijednosti ove zemlje. Da se samo vas pita, prebrisali bi ih gumicom i duboko odahnuli. Ali ne pita se samo vas. Ovo je demokratsko društvo i protiv volje većine se trudimo boriti argumentima, a ne prijetnjama pendrecima i eliminacijama (fizičkim i onim iz javnog života).

Krši li Glasnović koji zazivanjem pendreka po leđima i (nekada davno) čizme u zube zakone ove zemlje? Da? Podnesimo kaznenu prijavu. Ako je, pak, odgovor ne, reagirajmo držeći se demokratskih principa, jer što smo ako se spustimo na istu razinu?

Uzdah i nostalgično sjećanje na 'čvrstu ruku druga Tita'

No nešto mi se čini da imam priličan broj neistomišljenika. Onih koji veličaju Glasnovića, ali i onih koji su samo naizgled u duhu vremena, ali se, kad nastupi nemoć nositi se s činjenicom da oko nas postoje čudnovate i iščašene strukture koje biraju i bivaju izabrane, s nostalgijom prisjećaju čvrste ruke druga Tita. Svako malo izleti im uzdah ili memo na sretne dane diktature i golootočkog turizma.

Je li moguće da dobar dio Hrvata smatra da bolje funkcioniramo s pendrekom na leđima, je li to stockholmski sindrom odrastanja u totalitarnom režimu?

Moguće. To nije samo naš slučaj. Naime, i nedavna istraživanja o javnom mnijenju u Njemačkoj, gdje je zabrinjavajući porast potrebe za čvrstom rukom, tj. jedne jake stranke koja će u cilju dobrobiti nacije voditi zemlju, postoji sličan problem. Na istoku Njemačke takvu opciju zagovara čak 25 posto ispitanih.

Očigledno da ljudi izlaze iz totalitarizma, ali totalitarizam će teško iz njih. I tako unedogled. Ispred svake prepreke, skloni smo tražiti naizgled brža i lakša rješenja: revolucije i/ili čizmu.

Zašto zazivamo nazadak, umjesto da idemo prema demokraciji koja je teža, ali bolja?

Htjeli ste demokraciju? I zazivanje čizme u zube je dio nje. Ali čizma u zube nije.

Demokracija je proces.

Mukotrpan i ponekad se čini besperspektivan, ali boljeg rješenja nemamo.