Među američkim vanjskopolitičkim prioritetima, Hrvatska, što god netko mislio, baš i nije među najvažnijima. Naravno, Amerikanci će intervenirati kada je riječ o primanju Hrvatske u NATO, ali postoje mnogo veći zalogaji od djelomično nestabilnog Balkana kojima se danas SAD bavi. Zato vrijedi obratiti pažnju kada se u američkim medijima piše o Hrvatskoj, pa čak i ako je taj medij ekstremno desni dnevnik The Washington Times (koji je inače osnovala bizarna kršćanska sekta Korejca Syun Myung Moona 1982). Hrvatske se, kao što to redovito čini, u svojoj kolumni dohvatio Jeffrey Kuhner, pripadnik washingtonske konzervativne elite, kojoj je do 1990. komunizam bio Sotona, a od 9. Rujna 2001. to je postao islam.

Kuhner je napisao tekst pod naslovom 'Mit o hrvatskom fašizmu', u kojem piše o uhićenju Josipa Boljkovca te se pita 'je li se Hrvatska počela konačno suočavati sa svojom brutalnom komunističkom prošlošću?'. Kuhner se onda upušta u opisivanje verzije hrvatske povijesti koja kao da je izašla iz pera Tomislava Karamarka: 'Najveće Titove žrtve su bili Hrvati. Njegov je cilj bio uništiti svaku opoziciju kako bi zadržao svoju poziciju moći. To je značilo podčinjavanje Hrvatske, najzapadnije i najkatoličkije od svih jugoslavenskih republika. Ubijeno je više od 200 tisuća Hrvata. Ukinute su osnovne slobode. Hrvatska Katolička crkva – kolijevka hrvatskog nacionalizma – izložena je teškom progonu. Njeno bogatstvo je oteto, ubijeni su mnogi svećenici i časne sestre, a brojne župe zatvorene. Hrvatska ekonomija je opustošena od strane Titove vladajuće klase.'

Naravno, Slovenija je zapadnije od Hrvatske, ali takve činjenice bi samo smetale Kuhneru u iznošenju vlastitih bizarnih teorija. Kolumnist Washington Timesa dalje piše o tome kako jest postojala NDH, 'nacistički režim kojem je na čelu bio odbojni Ante Pavelić', koji je odgovoran za smrt 'stotina tisuća Srba, Roma, Židova i hrvatskih antifašista'. To je, po Kuhneru, crna verzija hrvatskog nacionalizma, dok postoji i ljepša priča: 'Primarni eksponent takvog nacionalizma je bila Hrvatska seljačka stranka, koju je predvodio narodni tribun Stjepan Radić.'

Kuhner onda upozorava da su brojne male države tijekom Drugog svjetskog rata imale kvislinške režime, između ostalog i Srbija, 'na čelu s generalom Milanom Nedićem'. Pa time NDH i nije toliko strašna, dok je za sve i danas loše u Hrvatskoj kriv Tito: 'Razulareni klijentelizam, nevjerojatna korupcija, uslužnost stranim silama poput Bruxellesa, politička kultura laži i prevara, rašireni nemoral i prihvaćanje državnog korporativizma, sve to je obilježilo vladavinu HDZ-a i sada prijeti bankrotom Hrvatske. To su sve ostaci komunističkog sustava. Titov duh živi i dalje, sve dok ga se ne istjera. Dotad će Hrvatska ostati progonjena i prokleta.'