Nezavisna kandidatkinja Jadranka Kosor u utrku za Europski parlament kreće s posljednjeg, 11. mjesta koalicijske liste Partnerstva hrvatskog centra pod vodstvom Nikice Gabrića, predsjednika Nacionalnog foruma. 

Hoćete li ući u Nacionalni forum i što očekujete zauzvrat?

Nikad ništa nisam u politici očekivala zauzvrat. Na ove izbore sam ušla potpuno neopterećena, sa željom da pomognem i ovoj listi i temeljnoj ideji da bez građenja i promjene pristupa politici – odustajanja od civilizacije rušenja i priklanjanja civilizaciji građenja - nećemo naprijed. Trebaju nam političari koji će davati i graditi.

Dakle, još niste odlučili hoćete li najesen biti u Klubu zastupnika Nacionalnog foruma, čije osnivanje najavljuje Nikica Gabrić? Kako surađujete s njim?

Ako sam na nešto spremna, to je odlučnost za mirne, staložene i temeljite pripreme za svaki važan projekt. S dr. Gabrićem odlično surađujem.

Kako to da ste na posljednjem mjestu na listi? Je li to bio Vaš izbor?

To što sam bila premijerka i završila pregovore i potpisala pristupni ugovor s Europskom unijom nije bila zapreka da budem zadnja na listi jer mislim da svatko može pridonijeti s bilo kojeg mjesta na listi koja mu je bliska. Da, to je bio moj izbor.

Ukoliko Gabrić postane europarlamentarac, pridružit će se političkoj grupi Savez liberala i demokrata za Europu. Kome biste se Vi pridružili?

Realna sam i mislim da bi bilo čudo kad bi me birači prepoznali na 11. mjestu. Ali kad bi se dogodilo to da s posljednjeg mjesta budem izabrana, svakako bih se pridružila onoj grupi kojoj pripadam cijelim svojim političkim radom – Europskoj pučkoj stranci.

Iako biste tamo dijelili prostor s HDZ-ovim europarlamentarcima?

Tamo bih surađivala s mnogim kolegama s kojima sam surađivala kao predsjednica vlade i prije toga, kao ministrica i potpredsjednica vlade. Imala sam izvrsne odnose s Antoniom López-Istúrizom, glavnim tajnikom EPP-a koji je nedavno na stranačkom kongresu u Dublinu poručio da je ulazak Hrvatske u EU jedan od uspjeha EPP-a i pritom istaknuo da je do toga došlo zahvaljujući vladi i stranci koju je tada vodila premijerka. U EPP-u i dalje cijene ono što je nevažno HDZ-u.

Nezaposlenost kao globalna tema koja se tiče Europske unije, ali i Hrvatske, s naglaskom na nezaposlenost mladih. U mom su fokusu ljudska prava i ravnopravnost spolova. Neshvatljivo je da su neki naši zastupnici glasali protiv ravnopravnosti spolova nedavno, u EP-u. To je važno za budućnost EU-a općenito. Potaknula bih raspravu o međugeneracijskoj solidarnosti, koja uključuje brigu o starijima, nemoćnima, ostavljenima. Naravno, borba protiv korupcije i proširenje EU-a. Mislim da bih tome, s obzirom na hrvatska iskustva, mogla aktivno doprinijeti.

Za razliku od Vas, koji ste učvrstili vladajuću koaliciju, premijer Zoran Milanović gomila neprijatelje. Je li ga, po Vašoj procjeni, prvenstveno ego naveo da se uoči izbora za EP riješi najpopularnijeg ministra u Vladi?

Mislim da u slučaju Slavka Linića treba biti vrlo oprezan, bez obzira na ego i nepredvidljivu prirodu Zorana Milanovića. Tek ćemo vidjeti je li se tu radilo o nesnošljivosti i činjenici da nije mogao podnijeti da je netko popularniji od njega, ili se radilo o još koječemu. Ako se dokaže da je Linić bio u doticaju s bilo kakvim protuzakonitim radnjama, onda će Milanović dobiti satisfakciju. Ali i u tom slučaju ostaje pitanje, ako je imao indicija, je li to prijavio nadležnim institucijama. Ako se pokaže da se radilo samo o nemogućnosti komuniciranja, onda će imati ogromne probleme, osobito unutar SDP-a. Unutarstranačku demokraciju općenito smatram pozitivnim znakom, jer se ipak javilo nekoliko ljudi koji su bili spremni javno reći svoje mišljenje, za razliku od stranke na drugom kraju političkog spektra gdje se nitko ne usuđuje javno suprotstaviti vođi.

Karamarko se, međutim, ne odriče svojih kompromitiranih suradnika, iako se više ne fotografira rado s njima. Je li ostalo puno kostura u HDZ-ovom ormaru?

To je pitanje za zastupnike, eurozastupnike i samog šefa HDZ-a. Sve eliminacije iz stranke, sve zabrane mišljenja i činjenja, ostale su bez reakcije bilo koga.

Zašto se to događa u HDZ-u? Kako objašnjavate takvu strahovladu?

Za mene je HDZ zatvorena knjiga pa više nemam potrebu ni obvezu objašnjavati. Ali moraju oni koji su danas prvi ešalon te stranke.

Znate za još neka izbacivanja iz stranke?

Izbačena je i jedna od utemeljiteljica HDZ-a u Stuttgartu, gospođa Štefica Madračević. I mnogi drugi su eliminirani zbog drukčijeg mišljenja. No, prije ili kasnije vidjet će se da su ljudi koji šute, zapravo statisti i da nisu dobri saveznici. Bez hrabrih pojedinaca nema napretka.

Kakav bi, po Vašem mišljenju, Karamarko bio kao premijer?

To bi značilo da bi se građani RH , članice NATO Saveza i Europske unije, u 21. stoljeću odlučili da o njihovim sudbinama odlučuje najnepopularniji političar u državi.

Očekujete li da će i SDP zahvatiti veća korupcijska afera, magnitude Fimi medije?

Politika mora, i to se očekuje i od Milanovića, neprekidno jačati prostor za neovisnost rada institucija poput DORH-a i USKOK-a, a ne komentirati presude, kako to rade u dvije najveće stranke. Poražavajuće je što se nečasni političari dijele na 'naše' i 'njihove'.

Sve je više apela za velikom koalicijom. Možete li uopće zamisliti stisak ruke Milanovića i Karamarka?

Mogu, da. Obojica bi pritom držali fige u džepu. Kao predsjednica vlade, slala sam Milanoviću poruke i naposljetku ga dovela za stol oko ustavnih promjena. Pokazivala sam da oko gospodarskih tema moramo širiti krug suradnika bez obzira na stranačku pripadnost. Moji savjetnici bili su nestranački, poput Željka Lovrinčevića i Sandre Švaljek. Ljubu Jurčića poslala sam u Nadzorni odbor Podravke, što se pokazalo odličnom odlukom, neke nestranačke ljude dovela sam u vladu. Bez dogovora sviju oko najbolnijih pitanja, nećemo dalje. Podržavam sve koji govore da nas samo gola borba za vlast, bez minimuma odgovornosti za interese države, ne može izvući iz krize.

Zašto bi Karamarko pristao na takvu suradnju kad računa da će mu vlast uskoro pasti u ruke?

Naš je mirovinski sustav na granici pucanja, zdravstveni je u kolapsu, novac i dalje curi na sve strane zbog prevelikog broja jedinica lokalne uprave i samouprave, kamate na dugove nam jašu za vratom, opći dug države je poput crnog oblaka nad državom. Prema tome, kad suradnja, ako ne sad? Vlast možda može pasti u ruke , ali domoljublje se dokazuje svaki dan, s argumentima i bez varanja. I u vlasti i u oporbi.

Gabrić je pismo s prijedlogom o velikoj koaliciji Milanoviću uručio u restoranu Tač, gdje premijer navodno provodi dobar dio svog radnog vremena. Kako vi gledate na stil vladanja Zorana Milanovića u usporedbi s Linićem?

Linić predstavlja staru gardu, urednog i pedantnog činovnika s onom svojom taškicom koja ulazi u povijest. Milanović pak želi ostaviti dojam obrazovanog zagrebačkog dečka. Međutim, kako to obično biva, na vlasti padne pozlata. Pokazalo se da su jedan i drugi bili nepripremljeni za vlast, s tim da se Linić bolje snašao i u PR-ovskom smislu, jer je odavao dojam čovjeka kojem je stalo.

Neki dan premijerno nije emitirana emisija Hrvatskog radija 'A sada vlada', jer se nitko od vladajućih nije pojavio. Vlast neke medije spašava, a druge guši. Kako ocjenjujete odnos ove vlasti prema medijima?

Moje mišljenje iskristaliziralo se u prvim danima vlade, kad je premijer odbio jednom mjesečno sudjelovati u emisijama Hrvatskog radija 'Kako vlada vlada', koje su postale dio medijske i političke povijesti. Te emisije u trajanju od sat vremena s pitanjima slušatelja bile su odlična tribina na kojoj osjetite kako diše javnost. Osim toga, aktualna vlast dopustila je da se ugasi Vjesnik, jedan od povijesnih stupova novinarstva u RH.

Odredba o sramoćenju ušla je u Kazneni zakon u mandatu Vaše vlade?

Za tu odredbu osobito se zauzimala radna skupina na čelu s eminentnim profesorima prava i sigurna sam da tumačenje zakona kakvo je bilo u presudi u slučaju novinarke Slavice Lukić nije bilo ni u primisli nikoga tko je na zakonu radio. To je stvar sudske prakse, o kojoj bismo trebali govoriti otvoreno i s argumentima.

Zašto su uopće stavili takav alat u ruke zasad nedodirljivih hrvatskih sudaca?

Jasno je što je sramoćenje – iznošenje istine ne može biti sramoćenje, ali produciranje lažne prljavštine je u funkciji sramoćenja. Sva tri stupa vlasti moraju odgovorno provoditi zakone.

I vladajući kažu da su čekali sudsku praksu.

Mi imamo neujednačenu sudsku praksu, a upravo takva praksa je pitanje koje, poput nekih drugih, zaslužuje otvoreni i politički razgovor. No to je moguće samo ako sve relevantne političke snage sjednu za stol i počnu razgovarati, kako god to zvučalo kao demagogija. Inače se uvijek nekoga može prozvati za pritisak na pravosuđe.