Informatičku tehnologiju danas shvaćamo toliko svakodnevnom i 'običnom' da nam, osim laganog smješka, preveliku senzaciju ne može izazvati čak ni snimka razbijanja iPada neposredno nakon kupnje. Ipak, dio hrvatske javnost dobio je prve spoznaje o računalu upravo preko jedne 'računalne šale' provedene kroz stranice omladinskog tiska 1971. i 1972. godine. Iako je plod senzacionalizma, barem je riječ 'kompjutor' učinila tako svakodnevnom i običnom.  

Novine traže senzaciju
Danas na uši izlazeća teza o krizi tiskanih medija počela je zaokupljati pažnju čitatelja početkom sedamdesetih samo što 'dežurni Pedro' nije bio internet, već poskupljenje papira i sve veće žutilo. Plavi vjesnik odlično ilustrira situaciju - od časopisa zapamćenog zbog obilnog obrazovnog, ali zabavnog sadržaja i jedinstvene koncentracije stripova domaćih autora nastaje publikacija puna klasičnih trač-senzacija o privatnom životu jugoslavenskih celebrity likova poput Miše Kovača i Vice Vukova. U traženju novih rješenja privlačenja čitatelja pronađen je još jedan mamac - računalo!

Kompjutor savjetuje

Godine 1971. visoka tehnologija poput računalne rezervirana je samo za uske stručne krugove  -  tri godine ranije otvoren je Multimedijski centar, a i Vjesnik upravo prvi puta u sustav proizvodnje novina uvodi računala. S računalom IBM 1130 Elektrotehnički fakultet, u nazivu još uvijek bez 'računalstva', pripadao je rijetkim mjestima gdje se računalstvu pristupalo kao znanosti budućnosti. Tada u igru upada Plavi vjesnik koji u dogovoru s fakultetom i dekanom Vojislavom Begom pokreće akciju 'Kompjutor savjetuje', neobičnu kombinaciju tradicionalnih ljubavnih savjetnika i primjene računala. U broju od 18. lipnja 1971. godine čitatelje dočekuje iznenađenje - dekan Elektrotehničkog fakulteta i odličan student Jakov Andabak obećavaju da računalo, odmila zvano 'elektronski mozak', može rješavati i ljubavne probleme, a ne samo složene matematičke operacije! Čitatelji su pozvani da u pismima pošalju što točnije podatke o svojim fizičkim karakteristikama, poslu, hobijma, sklonostima, religijskim stavovima (...), a sve prikupljene podatke Andabak će prevesti na 'jezik kompjutora' Fortran omogućavajući mu da odgovori na pitanja o savršenom partneru pošiljatelja pisma!  

Zagrižen mamac
U početku doista vjerujući da 'elektronski mozak' odgovara na njihove ljubavne jade, čitatelji su zagrizli mamac, a redakcija je zatrpana pismima s upitima poput najboljeg termina udaje, treba li napustiti dečka zbog nevjere, kada je pravo vrijeme za seks... Pisma su otkrivala najintimnije dijelove ličnosti jer se ljude uvjerilo da opširnije informacije donose točnije odgovore, koji su nalikovali tipičnim ljubavnim savjetima. 'Vi ste tipičan primjer žene koja uvijek želi vladati sobom i svim svojim postupcima, a često zaželite vladati i drugima. Imate jake živce, ali ja bih vam preporučio da ih prestanete natezati', samo je jedan od primjeraka odgovora 'elektronskog mozga' IBM 1130. Naravno, IBM sa snagom sličnom onoj današnjih kalkulatora nije odgovarao ništa, već je cijela akcija bila zezancija na koju su ljudi koji o računalima nisu imali pojma nasjeli, a kako i ne bi kada je sam Andabak objasnio da u računalu ne sjedi vidovnjak i baba vračara, nego je svaki odgovor rezultat 'složenih računskih operacija'. Naposljetku 'elektronski mozak' rješavao je tako ljubavne probleme mladih Jugoslavene gotovo u svakom broju kroz narednih nekoliko mjeseci, kada akteri kreću svojim putem - IBM 1130 s vremenom postaje simpatičan muzejski primjerak, a 'nadareni student' i prevoditelj na Fortran jedan od najvećih hotelijera, osiguravatelja, dioničara Hajduka... Klišej da život piše najneobičnije priče u ovom slučaju nam se jako dobro potvrđuje.