Društvene mreže brzo su reagirale na podršku koju je tehničkom ministru i rušitelju ugleda Hrvatske u svijetu Zlatku Hasanbegoviću dao novi šef HDZ-a Andrej Plenković. Plenković je prozvan Hasanplenkovićem. Savez europejca Plenkovića i revizionista Hasanbegovića znak je da se u HDZ-u, u ovoj fazi, ništa osim čelnog čovjeka bitno neće mijenjati. Plenkovićeva priča kako će se HDZ baviti budućnošću pala je u vodu istog trena kad je Karamarkovog ideologa Hasanbegovića istaknuo kao jednog od ključnih ljudi stranke u narednom periodu
Plenković se riješio marginalnih ekstremnih desničara iz HSP AS-a Pere Ćorića i Ivana Tepeša, nakratko važnih samo zbog Karamarkovih političkih eksperimenata, ali nema i nije imao snage za obračun s ekstremnim nacionalizmom u vlastitim redovima. Hasanbegović je intelektualno superioran Tepešu i Ćoriću, a time i opasniji.
Hasanbegović je dobio snažnu podršku delegata Sabora HDZ-a, delegata koje su birali Tomislav Karamarko i Milijan Brkić. Andrej Plenković smatra ili da mu je Hasanbegović prevelik zalogaj u ovom času, strahovit problem koji će rješavati kasnije, ili u njegovom političkom djelovanju ne vidi ništa spornoga. Možda čak i dijele stavove o antifašizmu kao floskuli, (ne)slobodi medija i (ne)slobodi kulturnog djelovanja.
Plenkoviću, je li antifašizam floskula?
Možda je Plenković, zabavljen briselskim poslovima, propustio registrirati probleme koje je Hrvatskoj donijelo Hasanbegovićevo političko djelovanje. Zna li Plenković da su se tzv. lijevi i tzv. desni kulturnjaci ujedinili u traženju Hasanbegovićeve ostavke? Zna li zbog čega Hrvatsko novinarsko društvo traži njegovu ostavku? Zna li zbog čega se mjesecima u stranim medijima pisalo o fašizaciji/ustašizaciji Hrvatske? Zna li tko je i čija je politika glavni problem napretka Hrvatske prema povjereniku Vijeća Europe za ljudska prava?
Kakav je Plenkovićev stav o priopćenju ministra kulture koji je nakon napada na novinara i pisca Antu Tomića poručio da novinari i pisci trebaju paziti što pišu i govore? Je li to stav europejskog HDZ-ovog ministra ili još jednog u nizu ekstremnih političara koji preziru slobodu medija i slobodu govora? Je li antifašizam floskula i kako bi Plenković djedu, dalmatinskom partizanu, objasnio da u najužem timu ima čovjeka koji smatra da je antifašizam floskula?
Sve se mijenja da ostane isto
Sve su to pitanja na koja nemamo Plenkovićeve odgovore. Standardno biračko tijelo HDZ-a vjerojatno ni ne zanimaju njegovi odgovori na ta pitanja, ali oni čine manje od trećine birača i nema ih dovoljno za osvajanje vlasti. Onih koji žele čuti odgovore na ta i slična pitanja je više i Plenković će se morati izjasniti, ne samo riječima, nego i djelima. Većina birača stremi centru i ekstremizam bilo koje vrste ne podnosi baš dobro. Hasanbegović je za mnoge personifikacija svega što nije valjalo s Karamarkovom vlašću.
Rezultati recentnih istraživanja popularnosti stranaka i političara nagradili su Plenkovića i to prvenstveno zato što ga se doživljava kao umjerenog HDZ-ovca finih manira, ali ta su istraživanja provođena prije nego što je dao krila Hasanbegoviću i ako nastavi u tom smjeru, može očekivati samo pad ili, u najboljem slučaju, stagnaciju popularnosti. U ovoj fazi na ruku mu idu otkrića o hohštapleraju vodećih SDP-ovaca i šumarski skandal, no takvi se promašaji na ovim prostorima brzo zaboravljaju. Dovoljno je da Zoran Milanović marginalizira Tihomira Jakovinu, pa da se problem 'zaboravi'.
Plenković se nije riješio i ne rješava se Hasanbegovića te time odašilje poruku da se sve mijenja samo da se ništa ne promijeni, da HDZ ostaje u statusu quo. Je li to ono što nam on i njegova briselska skupina doista žele poručiti?
Gnijezdo jastrebova i otvoreni bokovi
Kuloari bruje da dio HDZ-a sprema detroniziranje Plenkovića ne uspije li osigurati
stranci vladajuću poziciju i da je rezervni predsjednički kandidat baš Hasanbegović. Strahuje li Plenković od tog scenarija? Boji li se on Hasanbegovića? Ili se boji predizbornog raskola u stranci dirne li u gnijezdo jastrebova? Ako je stranka i dalje tako trusna, kako će i s kime Plenković na izbore?
Odlukom da HDZ uglavnom ide sam pred birače riješio se balasta marginalnih političkih skupina koji mu je u naslijeđe ostavio Karamarko, smanjio je ustupke koje će morati dati vanjskim suradnicima, ali nije se riješio nijednog unutarnjeg balasta i to će za Plenkovića biti najveći teret u predstojećoj izbornoj kampanji.
Hasanbegović je Plenkovićev otvoreni bok i protivnici će tu slabu točku itekako koristiti za snažne udarce, a ako pri sastavljanju izbornih lista bude još sličnih 'iznenađenja', novi šef HDZ-a, htio - ne htio, žrtvovat će velik dio svog europejsko-demokršćanskog političkog identiteta. Rat za pozicije na listama u HDZ-u traje i tek kad one konačno budu predstavljene javnosti, znat ćemo ide li u lov na državne pozicije Plenkovićev ili Hasanbegovićev HDZ.
