'Izjavu ministra Čobankovića o tome da bi Hrvatska mogla s arapskim zemljama trampiti vodu za naftu nismo shvatili kao pokušaj prodaje ili privatizacije Hrvatskih voda, već kao jedno od mogućih privremenih rješenja za našu prezaduženu zemlju. U takvoj tržišnoj transakciji ne vidimo ništa sporno', poručili su iz Zelene liste
Mogućnost da sa zemljama arapskog svijeta Hrvatska napravi posao po formuli 'mi vama vodu, a vi nama naftu' pozdravili su iz Zelene liste, no i napomenuli kako time, u predizborno vrijeme, 'nemaju namjeru braniti HDZ i Vladu'.
'Želja nam je distancirati se od pojedinaca i stranaka (koje, nažalost, imaju zeleni predznak) i njihove neprincipijelne i nekompetentne kritike svega u vezi postojeće Vlade, a radi zadobivanja izbornih poena na tzv. socio-ekološkim temama', stoji u priopćenju Zelene liste koje potpisuje supredsjednica Vlasta Toth
Dodaje i kako bi 'osuda ministra Čobankovića za rasprodaju vodnog nacionalnog bogatstva u tom slučaju graničila s glupošću', no i ukazuje kako to 'govori i o tome koliko su salonski zeleni političari, koji se u javnosti pojavljuju tek svake četiri godine, zapravo nekompetentni u ekološkim, ali i socijalnim pitanjima'.
'Busati se u prsa i zaklinjati u socijalnu pravdu, a istovremeno odbijati pomoći narodima koji pate od nestašice vode je licemjerno i nema nikakve veze sa zelenim svjetonazorom', smatraju u Zelenoj listi.
Tumačeći riječi ministra Čobankovića, navode i kako 'nije govorio o prodaji ili koncesiji hrvatskih izvora ili vodotoka, već o trampi slatke vode, koja iz rijeke Omble otječe u Jadransko more i postaje prije ili kasnije nepitka, za naftu'. Slično bi se, kako je najavljeno, moglo učiniti i na Cetini, Krki ili Zrmanji.
'Mislimo da je to puno korisnije za Hrvatsku od davanja 50‐godišnjih koncesija privatnim poduzetnicima na crpljenje vode iz pojedinih izvora, njeno flaširanje i prodavanje po nerealno visokim cijenama stanovništvu. U takvom poslu samo privatnici debelo zarađuju, a vodne zalihe zemlje se stvarno osiromašuju', upozoravaju iz Zelene liste.
Na kraju, vjeruju kako bi trampom riječnih voda (koje ionako odlaze u more) za arapsku naftu Hrvatska mogla stvarno profitirati u energetskom smislu, a stanovnici pustinja dobili bi neophodno potrebnu pitku vodu.