Igmanska inicijativa je regionalna koalicija nevladinih organizacija čije je djelovanje usmjereno na razvoj suradnje i dobrosusjedstva između Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore te na obnovu povjerenja i usvajanje demokratskih standarda u sklopu procesa europskih integracija.

Igmanska inicijativa je 2002. godine u Sarajevu prva na jednom mjestu okupila tadašnje predsjednike Hrvatske, BiH i SR Jugoslavije.

Sarajevska konferencija održana u subotu imala je za cilj podsjetiti na nastojanja obnove suradnje u regiji no ovoga puta za to je izostala potpora iz vrhova država regije.

'Valjda mi nismo njihovi', kazao je jedan od supredsjedatelja inicijative Vehid Šehić

Gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić kazao je kako je kod inicijatora Igmanske inicijative prevladala spoznaja kako je budućnost regije zajednička bez obzira na to što se živi u različitim državama.

Podsjećajući kako je bio sudionikom pregovora u Daytonu vođenih 1995. godine, Komšić je kazao kako je s američkog stajališta njegov jedini cilj bio stvoriti pretpostavke da se u miru dogovara o uspostavi funkcionalne države.

'Za ozbiljne ljude to je bilo dovoljno da se nešto napravi no mi nismo bitno iskoračili', kazao je Komšić ustvrdivši kako su iz Daytonskog sporazuma uglavnom korišteni ograničavajući elementi koji su blokirali funkcioniranje države.

'Krajnje je vrijeme da i ova američka administracija odlučno uđe u BiH kao što je to učinila i ona iz 1995.', kazao je sarajevski gradonačelnik.

Predstavljajući studiju o stanju u regiji profesor Fakuteta političkih znanosti u Beogradu Jovan Teokarević kazao je kako su početni uspjesi u suradnji sada zatomljeni nepovoljnim razvojem događaja.

'Osnovni je zaključak prilično tmuran', kazao je Teokarević pojašnjavajući kako je došlo do zastoja u reformama i do krize u procesu europskih integracija i regionalnoj suradnji.

Svjetska je kriza, kako je podsjetio, značajno pogodila regiju čija su gospodarstva bila nepripremljena a vlade se nisu snašle.

Rezultat je ozbiljna recesija uz spori oporavak a uz to su se pojavili sigurnosni izazovi prouzročeni ukrajinskom krizom i ruskom aneksijom Krima.

Nakon te krize velike sile su od država regije počele tražiti da se svrstaju na jednu od strana u tom sukobu, kazao je Teokarević podsjećajući kako je odmah nakon toga uslijedila kriza u arapskom svijetu koja je dovela do velikog migrantskog vala i u svom najgorem trenutku dovela do zatvaranja granice između Hrvatske i Srbije.

'To treba biti upozorenje kao se i dobri odnosi začas pretvore u nešto suprotno', kazao je Teokarević upozoravajući kako je migrantska kriza pokazala da postoji visoki potencijal za sukobe u regiji.

Dodao je kako je regija suočena sa manjkom istinske demokracije koju sve više mijenja njen privid.

'Na deficit demokracije utječe i značajna razina nacionalizma', kazao je Teokarević dodajući kako su se pokazala progrešnim očekivanja da će on nestati baš kao i širenje mržnje i predrasuda prema drugima i drugačijima.

S obzirom da je dalje proširenje izgubilo strateški značaj unutar Europske unije, europske perspektive za države regije manje su realne nego ranije pa će se na nastavak tog procesa čekati još najmanje desetak godina, procjena je iznesena u studiji Igmanske inicijative.

Studija posebice analizira stanje unutar BiH a profesor na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu Nerzuk Ćurak je predstavljajući njezine zaključke kazao kako je unatoč pozitivnim ocjenema koje stižu od predstavnika međunarodne zajednice ta zemlja suočena s iznimno opasnom krizom.

'Najbolje izvješće u napretku BiH na putu europskih integracija dolazi u trenutku kada se najviše ugrožavaju temelji Daytona', konstatirao je Ćurak upozoravajući kako su dezintegrirajuće silnice u BiH narasle do krajnje opasnih razmjera.

Prouzroči li takav razvoj događaja bilo kakvo nasilje u BiH to će potaknuti spiralu nasilja koja će neminovno uključiti Srbiju i Hrvatsku, kazao je Ćurak.
Studija Igmanske inicijative dotaknula je i ulogu Hrvatske u odnosu na stanje u BiH.

U studiji stoji kako Hrvatska kao potpisnica Daytonskog sporazuma može imati presudan pozitivan utjecaj na budućnost Bosne i Hercegovine ukoliko pomogne toj zemlji u provdbi reformi na putu europskih integracija no njen utjecaj može biti i negativan bude li podupirala uspostavu nove etnoteritorijalne jedinice u BiH kao na načinu rješavanja statusa Hrvata koji žive u toj zemlji.