Jedna od takvih je i izuzetno uspješna znanstvenica dr. Vernesa Smolčić, koja danas radi na Odsjeku za fiziku na Prirodoslovnom-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Mlada astrofizičarka deset se godina obrazovala i radila na uglednim inozemnim sveučilištima i institutima, ali se nakon svega ipak odlučila vratiti u Hrvatsku.

'Smatram da u Hrvatskoj postoji perspektiva. Vratila sam se ponajviše zato što sam razmišljala o mjestu u kojemu bih se htjela ustaliti. Znanost je takva da čovjek poslijediplomski napravi na jednom mjestu i na jednoj instituciji, a zatim se seli na dva do tri postdoktorska mjesta negdje drugdje na svijetu da bi onda uslijedila stalna pozicija. I u takvim okolnostima čovjek onda razmišlja o tome gdje bi se volio skrasiti. Hrvatska je prema mojim prioritetima zapravo optimalna. Život u Hrvatskoj je lijep, Hrvatska je lijepa zemlja, moja obitelj je ovdje, a i pružila mi se stalna pozicija u Hrvatskoj, tako da sam se definitivno htjela vratiti', objašnjava dr. Vernesa Smolčića razloge svoga povratka.

Mlada znanstvenica ima tek 34 godine, ali već se može pohvaliti impresivnom znanstvenom karijerom. Za razliku od nekih drugih koji su o svemiru sanjali još kao klinci, dr. Smolčić u astrofiziku se zaljubila nešto kasnije: 'Nisam znala sa šest godina da želim biti astrofizičar, nego negdje na trećoj godini fakulteta htjela sam se upoznati s istraživanjima u raznim područjima da vidim kako zapravo izgleda posao jednog znanstvenika. Zanimale su me teorijska fizika i astrofizika i onda sam krenula u svoje prve istraživačke radove s profesorima ovdje na fakultetu i drugdje. Čim sam krenula sa svojim prvim istraživanjima, odmah sam se zaljubila u astrofiziku i takav posao koji meni djeluje kao da se igram. Odmah sam znala da je to – to.'

Znanstvenici su kao djeca

Mnogi znanstvenike doživljavaju kao vrlo ozbiljne ljude, ali mlada astrofizičarka kaže da je to predrasuda: 'Sigurno da ima ozbiljnih znanstvenika, ali jedna velika karakteristika nas znanstvenika je da smo kao razigrana djeca. Da bismo uopće našli odgovore na pitanja o svijetu, moramo biti znatiželjni i kritički razmišljati. Zapravo, često znamo biti i djetinjasti…'

Posao astrofizičara mnogima djeluje egzotično, ali dok o njemu govori dr. Smolčić, postaje jasno da se to ne svodi 'tek' na gledanje u zvijezde, što vjerojatno mnogi misle.

'Mi astrofizičari pišemo članke o rezultatima naših istraživanja. Kako bi tema bila interesantna, mora obrađivati jedno pitanje koje je važno za cijelu astrofizičku zajednicu. Moja tema se veže na razvoj galaksija i stvaranje galaksija kroz kozmičko vrijeme', otkriva mlada znanstvenica.

Dani joj većinom prolaze u poslu ispred računala: 'Obrađujem podatke i odgovaram na mailove ili čitam nove članke… Često se nalazim i s članovima svoje grupe, jedanput tjedno imamo sastanak, a i s pojedinim članovima imam sastanke svaki dan oko konkretnih tema na kojima oni rade. Često održavam i telekonferencija sa suradnicima koji nisu u Hrvatskoj. Kad nisam u uredu, onda putujem uglavnom poslovno ili na neke konferencije ili do drugih teleskopa da bismo vršili opažanja.'

Slobodnog vremena, kako sama kaže, ima jako malo, a najviše ga voli iskoristiti za bavljenje sportom, točnije za trčanje i slobodno penjanje. Na pitanje zna li kuhati, u šali odgovara: 'Od mene se ne bi ni očekivalo da znam kuhati, ali kuham pomalo… No priznajem da mi kuhanje nije jača strana.'

Da zanimanje astrofizičara budi u ljudima znatiželju, pokazuje i primjer dr. Smolčić: 'Zna mi se katkada dogoditi da upoznam neke nove ljude i kada doznaju čime se bavim, onda bude zanimljivih reakcija. Primjerice, znaju mi reći - vau, to ne bih očekivao!'

Projekt vrijedan milijun i pol eura

Iako je zahvalna na komplimentima, posebno na onima koji se odnose na njezin rad, mlada znanstvenica ne zanosi se previše, nego i dalje radi te osmišljava nove projekte. Upravo ona prva je znanstvenica u Hrvatskoj koja je od Europskog istraživačkog vijeća dobila čak milijun i pol eura za projekte namijenjene istraživačima početnicima. Usto, dr. Smolčić značajna sredstva za svoj projekt dobila je prije dvije godine i od Europske komisije.

'Oba projekta su još u tijeku i kroz njih je oformljena i grupa koja se sastoji od mene kao voditelja, dva postdoktoranda te dva poslijediplomska studenta koja su iz Hrvatske. Imamo još dva slobodna mjesta, a i ona će kasnije, kako je i planirano, biti popunjena', otkriva dr. Smolčić.

Osim što osmišljava nove projekte, mlada astrofizičarka vodi i grupu 'Žene u fizici' Hrvatskog fizikalnog društva kojoj je cilj aktualizirati problematiku znanstvenica u Hrvatskoj. 'Situacija u fizici je takva da, kad se pogleda na razini doktorskih studenata i mladih postdoktora, otprilike je pola - pola u smislu spolova. Tako je u svijetu, ali više-manje i u Hrvatskoj. No kad pogledamo seniorske pozicije, onda je omjer drugačiji – ima puno manje žene, otprilike 10 posto. To je u biti problem cijeloga svijeta, ali na tome se radi i vjerujem da će se situacija s godinama mijenjati', navodi dr. Smolčić.

Centar izvrsnosti u Zagrebu

Iako je za mjesto svoga rada i života odabrala Hrvatsku, na situaciju u zemlji gleda kritički: 'Postoji puno prostora za popravak. Situacija u zemlji teška je za većinu ljudi. Sama činjenica da je toliko mladih nezaposlena je zastrašujuća. Trebalo bi napraviti programe koji bi to promijenili, a sad kako je to konkretno moguće realizirati, nemam odgovora na to pitanje. Problem odljeva mozgova je jedan od najvećih problema hrvatske znanosti. Jedan od načina za rješavanje toga problema je osnivati grupe poput ove koju sam ja osnovala, jer se tako mladi znanstvenici mogu zadržati u Hrvatskoj, a mogu se dovesti i inozemni stručnjaci.'

Upravo to i jest njezin cilj jer, kako kaže, željela bi da osnivanje takvih grupa postane standard na odsjeku fizike: 'Voljela bih da se ovdje stvori mali centar izvrsnosti u astrofizici koji će biti internacionalno priznat. Dakle, kad netko ode na neku konferenciju, voljela bih da o Hrvatskoj sluša kao o zemlji u kojoj postoji izvrstan fizički odsjek. Voljela bih da mladi internacionalni znanstvenici kažu za Hrvatsku da je to mjesto na koje bi htjeli doći učiti i raditi.'