DAMIR RUKAVINA

Kada bi nabrojavao naslove koji su najviše utjecali na mene kao gejmera, nastojao bih ne kopati po arhaičnim naslovima koje sam igrao u svojim mlađim godinama. Nekako smatram da igra ne treba biti kao vino – čim je starija tim je bolja. Također, ne mislim da su ove igre najbolje igre koje su ikad napravljene – one po mojem skromnom mišljenju predstavljaju benchmark po kojem su se razvijali ili su se trebali razvijati žanrovi. No dosta priče, krenimo na popis:

5. Warhammer: Dark Omen

Dark Omen jedna od najmanje balansiranih, ali ujedno i najzabavnijih strategija „shogun“ sorte. Naslov je prštao super pročitanim dijalozima, zanimljivom kampanjom za jednog igrača koja je, višestrukim izborima koji definiraju čitavu priču i fenomenalno zabavnim multiplayer modom. Shadow of the Horned Rat i Dark Omen inspirirali su autore Total War serijala, te polučili franšizu koja je doživjela toliki ekstremni uspjeh da joj se i dan danas ne vidi kraj.

4. Supreme Commander

Da, sasvim je jasno da se radi o nastavku Total Annihilationa. Ono što je jako bitno kod ove igre je dubina koju demonstrira. Same mogućnosti automatizacije vaše masovne ratne industrije, gomile ofenzivnih i defenzivnih strategija, menadžmenta resursa, špijunaže i kontrašpijunaže, pa čak i izrade jedinica za koje vam treba više mase i energije nego za pola vaše baze čine Supreme Commander onim što je. Dodamo li na ovo izvrstan mod za više igrača, pred sobom imamo, barem po skromnom mišljenju autora ovih redaka, najbolji RTS ikad napravljen.

3. Okami

Capcomov iznenađujuće inovativan naslov možda nije postigao astronomsku prodaju, no predstavio je kako se i u već isprobani teren akcijske avanture može unjeti gomila inovacije. Prekrasno ispričan, vizualno impresivan Okami stavlja vas u ulogu božice Amaterasu koja pokušava spasiti svijet od sigurne propasti. Zanimljiva stvar vezana uz igru je da skoro svi njeni likovi spadaju u neku nišu Japanske mitologije. A ove fore sa božanskim kistom i crtanjem tijekom borbe i rješavanja puzzleova samo su šlag na torti.

2. Ico

Fantastična art avantura Ico demonstrira kako se atmosfera i priča mogu sprovesti bez opterećujućih gomila dijaloga. Jednostavna implementacija neverbalne komunikacije, vrhunski dizajniranih slagalica, te dirljive priče zbog koje se, vjerujte nam, isplati čekati do samoga kraja – razlozi su zbog kojih svaki igrač sa imalo samopoštovanja treba odigrati ovu igru. Neka si pucačine iz prvog lica napušu kesu – iskreno nisam naišao niti na jednu koja u cjelini ostavlja bolji dojam od čuvenog Icoa.

1.System Shock

Prema skromnom igračkom iskustvu autora ovih redaka, igre poput System Shocka rijetko se pojavljuju. Čuvena cyberpunk akcijska avantura koristila je koncepte hackiranja, borbe, korištenja raznih temporalnih nadogradnji, upgradea softvera u očejničkom sukobu sa AI abominacijom pod imenom Shodan. I što je najbolje od svega toga, igra je izašla 1994. i uspješno spojila koncepte akcije, RPG-a i survival horrora. Upravo zbog toga i jednog od prvih uspješno odrađenih 3D enginea System Shock s punim pravom zaslužuje prvo mjesto na mojem top 5.

KREŠIMIR LAUŠ

Za razliku od kolege Rukavine, koji ne želi dublje kopati po gejmerskoj prošlosti, osobno moram priznati da sam dosta nostalgičan. Međutim, smatram da moja nostalgija ima dobre temelje. Naime, u zadnje smo vrijeme često svjedoci "zaglupljivanja" igara i igračkih žanrova. Smrt simulacije i lagani gubitak sjaja strategijskih igara samo su dio ove jednadžbe. Ipak, ne mogu i ne želim lakonski reći da su starije igre bile bolje. Međutim, neke od njih su bile toliko dobre da ih ni sva sila modernih naslova nije mogla skinuti sa mojeg privatnog, igraćeg trona.

5. Doom

Volim FPS-ove i toga me nije sram. Pa premda je u zadnjih dvadesetak godina izašlo na tone najrazličitijih pucačina iz prvog lica, specijalno mejsto u mojoj igraćoj arhivi uvijek će držati Doom. Okej, Doom možda nije prvi FPS, jer je prvi bio Wolfenstein 3D, ali je svakako poseban. Okej, Doom je potaknuo pravu gamersku revoluciju i nakon njega više nikad ništa nije bilo kao prije. Okej, dok sam ga prvi puta vidio, naivno sam izjavio „Dajte mi samo ovu igru i bit ću sretan i zadovoljan do kraja života.“ To su bile subjektivne stvari. No Doom je bio i objektivno dobar! Šarena grafika, pa oni demoni sa vatrenim kuglama, pa demonski paradajzi, pa ona legendarna motorka.  Što još? Nezaboravna MIDI glazba, dakako... Uglavnom, Doom je bio i ostao – jedan jedini!

4.Might & Magic 8: Day of the Destroyer

Teško mi je reći zašto mi se Might & Magic 8 toliko jako urezao u um i u srce. Sigurno je da ima boljih RPG-ova od ovog. Oblivion anyone?! Međutim, ova je igra imalo „ono nešto“. Vjerojatno je riječ o spoju dvije stvari – atmosfere i genijalnog sustava napredovanja. Što se tiče atmosfere, gotovo će svi igrači znati da su igre iz M&M serijala (dakako i Heroes of M&M serijala) imale gotovo hipnotičku fantasy komponentu potenciranu uistinu fenomenalnog glazbom, maštovitim likovima i uvijek fino razrađenom pričom. Što se tiče sustava napredovanja, on je jednostavno tjerao dalje i dalje i dalje! Ovo je bila igra koju sam igrao dan i noć. Ovo je bila igra zbog koje su se otkazivali tulumi. Kada sam bio zaronjen u M&M 8 doslovce sam bio u jednom drugom svijetu, te su svi stresovi i problemi iz onog stvarnog bili blokirani. Zaboga, pa čak sam sanjao artefakte iz igre! A ako jedan naslov uspije izazvati ovakvu psihološku reakciju, onda je uspio u svemu!

3. Flight Simulator X - Acceleration

Premda je izašao prije tri godine, zadnji izdanak Flight Simulatora izgleda kao da je pristigao prije mjesec dana. No briljantna grafika koja oduzima dah tek je dio priče. Ono što me je najviše oduševilo kod ovog Flight Sima (kao i kod par ranijih epizoda) je činjenica da možete letjeti po cijelome svijetu. U redu, nešto slično omogućuje i sve bolji Google Earth, ali Flight Sim je ipak punokrvna simulacija. Uglavnom, na raspolaganju vam je detaljna mapa cijeloga svijeta. Štoviše, korisnici mogu unaprijeđivati teren i dodavati nove objekte. Već je duže vrijeme dostupan i detalnji geografski „mash“ Hrvatske što znači da ćete letjeti iznad gotovo fotorealističnog terena Lijepe naše. Flight Simulator je više od igre; ovo je jedno nevjerojatno iskustvo kojeg možete „igrati“ do beskonačnosti. Definitivno jedan od gamerski najboljih proizvoda svih vremena. Jedva čekam nastavak!

2. Mech Warrior 4

Mech Warrior 4 je vrhunac jednog od najoriginalnijeg i akcijski „najintelektualnijeg“ PC serijala svih vremena. Ovo je bila PC igra u punom smislu te riječi; zaboravite glupava arkadna napucavanja i izostanak kabine. Ovo je bio naslov u kojem ste morali misliti i taktizirati. Osnovna premisa je pilotiranje velikih robota, tj Mechova. Glavni štos je bio taj da ste na svaki Mech mogli našarafiti gomilu različitog naoružanja i grupirati ga u udarne skupine kako ne bi sve pucalo istovremeno. Naime, svaka pljuca je malo podizala Mechovu temperaturu. Ako biste pretjerali, Mech bi se pregrijao i otišao u shut-down proces hlađenja te vas time izložio neprijateljskoj paljbi. Uistinu ingeniozna ideja koja je zajedno sa za ono vrijeme izvrsnom grafikom i još boljom pričom, garantirala instant hit! Zašto se više ne rade ovakve igre???

1. Operation Glashpoint: Cold War Crisis

Prvi Operation Flashpoint bio je nešto posebno. Ova igra izašla je iz okvira pucačina, te ušla na područje pravog pravcatog ratnog simulatora. Aha, simulatora, na čijoj je modificiranoj inačici vježbala i američka vojska. Radnja je bila smještena u osamdesete godine prošloga stoljeća te je opisivala ultra-atmosferični rat između amera i rusa. Ali kakav je to samo bio rat! Glavna odlika igre bila je sloboda djelovanja. Mogli ste igrati kao obični prašinar, ili iskoristiti apsolutno sve ponuđene stvari na bojištu!  Vožnja u tenku i razvaljivanje protivničke baze? Nikakav problem ako se uspijete dokopati tenka. Potpuno zanemarivanje stealth komponentne misije i otimanje Hind helikoptera kako bi level odigrali na potpuno drugačiji način? Nema problema, u Flashpointu ste mogli – sve! Kako je samo ta igra bila bolja od ovog novog, „konzolaškog“ Flashpointa koji joj nije ni do koljena. Žalosno.

MARIN ZDELAR

Kao najmlađi u ekipi Gamereporta, imam poprilično drugačiji gamerski ukus no moji iskusniji kolege. Naravno, ne smatram da su navedene igre najbolje ikad, no to su igre u kojima sam najviše uživao i koje su sve do dana današnjeg postavile nekakva mjerila kojima i danas procjenjujem igre. Četiri od pet igara postavile su i određene standarde u svojim žanrovima dok je treća na listi predstavnik igara kakve je danas gotovo nemoguće naći na tržištu – ozbiljni, visokobudžetni FPS ukalupljen u nevjerojatno šarmantnu i neozbiljnu priču. Zbog ograničenja na pet igara nisam uspio spomenuti primjerice TES III: Morrowind, igru uz koju sam proveo doslovno stotine sati i to na frendovom PC-u jer je moja nVidijina TNT grafička kartica odbijala pokrenuti igru. Prokleta bila. Kao osoba koja ima gotovo fetiš na dobru priču koja mi je često čak važnija od gameplaya, moram spomenuti i Dreamfall: The Longest Journey koja ima jednu od najljepših priča ispričanih u video igrama posljednjih godina. A sada najboljih 5;

 5. Half-Life 2

Kad Valve izdaje igru, onda možete računati na to da se radi o savršeno ispoliranom proizvodu koji vas sigurno neće ostaviti ravnodušnima. Tako je bilo i te 2004. s ponovnim dolaskom Gordona Freemana, šutljivog junaka s kojim ste krenuli u boj na strani otpora u totalitarnoj zemlji koja arhitekturom neodoljivo podsjeća na istočnu Europu. HL2 je donio savršeno FPS iskustvo, intrigantnu priču, impresivnu grafiku, zvuk, AI, fiziku i – Gravity Gun. Eh, da, ni jedna igra dotad nije koristila fiziku u borbi kao što je to činio HL2 s Gravity Gunom. Nakon originala stigle su i još dvije ekspanzije koje su samo produbile iskustvo, a Episode 3 se još očekuje. Iako je od izlaska igre prošlo skoro punih sedam godina, ona je u svakom aspektu bolja od 90% današnjih FPS-ova.

4. Fahrenheit

Igrali ste Heavy Rain? E pa Fahrenheit je igra s kojom je sve počelo. Unatoč blagoj grafičkoj zaostalosti već i u vrijeme izlaska (2005.), Fahrenheit je donio neviđenu važnost igračevih odluka zbog čega se radnja mogla granati unedogled i zbog čega se igra mogla igrati i po nekoliko puta i svaki put biti drugačija. Fahrenheit je zapravo paranormalni triler u kojemu, iz neobjašnjivih razloga sasvim obični ljudi postaju opsjednuti te počnu ubijati. Radnja igre započinje nakon što takvo ubojstvo počini i glavni protagonist u WC-u lokalnog restorana. Fahrenheit zapravo više nalikuje interaktivnom filmu no igri jer odluke često moraju biti donešene toliko brzo da ne stignete ni razmisliti, zbog čega je cijelo iskustvo još autentičnije. Obavezna literatura!

3. No One Lives Forever 2: A Spy in H.A.R.M.'s Way

Za jednu od najdražih igara autora ovih redaka dobar dio vas najvjerojatnije nije ni čuo. Godine 2002., kada se ovaj FPS pojavio, igra je postala jedno od najljepših iznenađenja godine. U ulozi prekrasne špijunke Cate Archer zadatak vam je razotkriti organizaciju H.A.R.M., a to činite u najboljoj maniri Jamesa Bonda kroz egzotične lokacije diljem svijeta pomoću vatrenog i hladnog oružja, ali i brojnih gadgeta. NOLF2  osim izvrsnog gameplaya krasi i izniman šarm likova koji su nevjerojatno karizmatični i grafički karikirani što uzrokuje često urnebesne scene. Ukratko, volite li Jamesa Bonda i Austina Powersa ili ste tek ljubitelj FPS žanra, NOLF2 je igra koja se ne smije prepustiti.

2. Max Payne 2

Godine 2001. došao je prvi Max Payne i unio ne dašak – nego pravi tornado svježine u žanr pucačina.  U igri preuzimate ulogu Maxa Paynea, ogorčenog murjaka na osvetničkom pohodu. Ono što je igru izdvajalo od ostatka je njena atmosfera inspirirana noir filmovima te priča koja je pričana kroz cut-scene koje su zapravo bili mini-stripovi. S perspektive gameplaya, Payne je FPS-u donio usavršeni bullet-time koji se na ovaj ili onaj način danas nalazi u svakoj drugoj akcijskoj igri. Nastavak je sve opisane elemente digao na još višu razinu i time zaslužio svoje mjesto na ovoj listi.

 1. Star Wars: Knights of The Old Republic

Lightsaberi, Sila, round-based borba i sve to upakirano u RPG žanr pod okriljem BioWarea. Ne može bolje, pomisliti ćete. I biti ćete u pravu. KOTOR je zapravo utabao staze budućim franšizama iz BioWarea poput Mass Effecta i Dragon Agea. Po prvi puta svi dijalozi u igri bili su u potpunosti izgovoreni, a izniman je naglasak stavljen i na važnost odluka koje igrač donosi te se ovisno o tome priklanjao Light Sideu ili Dark Sideu što je utjecalo i na tijek radnje i gameplay. Unatoč prekrasnoj grafici, lokacijama, karizmatičnim likovima, ono što je najveći adut KOTOR-a je njegova borba koja je i tehnički i vizualno – savršenstvo. Da, Knights of the Old Republic je najbolja igra smještena u Star Wars svijet – ikad, rame uz rame s Jedi Knight 2: Jedi Outcast.

I to bi bilo to, nadamo se da smo bili interesantni ili čak i poučni za one najmlađe. U komentarima slobodno navedite i svojih TOP 5.