Okretanje leđa 35 zastupnika, koliko ih ima Fini, koji je vlastitu stranku utopio u Berlosconijevu, moglo bi dovesti do pada talijanske vlade. A ako padne Berlusconijeva vlada, za predsjednika države Giorgia Napolitana bilo bi teško raspustiti parlament i sazvati opće izbore, kao što žele Berlusconi i Liga nord Umberta Bossija.

Bilo bi najbolje, imajući u obzir krizu i dobrobit Italije, misli bivši demokršćanski lider Ciriaci de Mita, sastaviti vladu jedinstva, ali bez Berlusconija

Ali se Il Cavaliere ne predaje tako lako, bez obzira na istraživanje javnog mnjenja, poput nedavnoga u Il Corriere della Sera koji je pokazao da samo 31 posto Talijana ima povjerenje u Berlusconijevu vladu. Od siječnja je povjerenje palo za 13 posto, a 62 posto građana misli da će i dalje padati i da Berlusconi ne može više ništa učiniti.

Ili ipak može? On dobro zna da je pad vlade isto što i gubitak imuniteta i otvoreni lov zbog mnogobrojnih korupcionaških afera.

Zato se sada Berlusconi okreće Vatikanu, bez obzira na niske udarce Benediktovih ljudi kojima je zabavljao novinare. Jedan od njih, Bruno Vespa, s jakim vezama među crkvenjacima, organizirao je večeru s izabranim gostima, s kardinalom državnim tajnikom Tarcisijom Bertoneom, guvernerom Banke Italije Mariom Draghijem, predsjednikom Generalija Cesareom Geronziijem i šefom demokršćanskih redova Pierferdinandom Casinijem

Može se pročitati se da je Berlusconi bio jako šarmantan i da je pokušao nagovoriti Casinija da dovede svojih 36 zastupnika, ali je on to odbio (tako je Fini ostao i dalje važan i potreban partner). Za svaki slučaj, šef Sjeverne lige Umberto Bossi je zaprijetio: 'Ili Casini ili ja.'

Kako pojašnjava politolog i stručnjak za talijansku politiku dr. Damir Grubiša: 'Gianfranco Fini, predsjednik talijanske Camere, definitivno se razišao s Berlusconijem. To je, pak, izazvalo paniku u Berlusconijevim redovima jer su stranačke računovođe počele zbrajati i oduzimati glasove u parlamentu i bez glasova 'finijaca', pristaša Gianfranca Finija Berlusconi više ne bi mogao vladati.'

Zato se i događa ovo vrenje u talijanskoj političkoj areni i ponovno se pojavljuje, iz trećeg reda, Pierferdinando Casini, vođa marginalizirane Demokršćanske unije, koji predlaže koaliciju čvrstog centra u kojoj ne bi bili sadašnji vođa koalicije desnog centra Berlusconi, ali ni lijevog centra, prvak Demokratske stranke Bersani. Naravno, ni Bossi

Casini se sprema na okupljanje demokratskih snaga pod vodstvom demokršćana. Očito bi mu glavni partner u tom pothvatu bio Fini, a nije isključeno da mu se priključe i pristaše Antonija di Pietra i njegova stranka Italija vrijednosti, što bi novom političkom bloku moglo donijeti i dosta podrške u javnosti.

Finijeva 'izdaja', piše dr. Grubiša, razbjesnila je Berlusconija, koji pak može računati na čvrstu podršku Sjeverne lige, ali se ta čvrsta podrška može brzo istopiti ako Berlusconi ne ostvari svoja obećanja o fiskalnom federalizmu i o većoj samostalnosti sjevera u odnosu na državnu blagajnu i ovisnost o nerazvijenom jugu.

Zasad Il Cavaliere uspijeva. Silvio Berlusconi, iako se suočava s možebitnom pobunom u svojoj stranci Narod slobode, isključuje mogućnost promjena u vladajućoj koaliciji ili vladi.