Član uprave Ine Davor Mayer ustvrdio je na suđenju bivšem premijeru i predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu da je prepuštanje domaće naftne kompanije mađarskom MOL-u bilo suprotno hrvatskim interesima, s obzirom da Ina na hrvatskom energetskom tržištu sudjeluje s čak 60-ak posto.
Jedan od trojice hrvatskih članova uprave Ine podsjetio je da je kao jedan od glavnih ciljeva u izmjeni međudioničarskog ugovora između Sanaderove vlade i MOL-a stajalo jačanje hrvatske energetske stabilnosti. No, ugovor koji je na snazi protivan je interesima Republike Hrvatske, kazao je Mayer ističući da takav zaključak donosi na temelju 18-godišnjeg rada u naftnoj struci.
'Dati jednu kompaniju na upravljanje drugoj kompaniji, a ne imati elemente zaštite vlastitih interesa ne može biti u interesu Hrvatske', ustvrdio je Mayer.
Odgovarajući na pitanja tužiteljstva, koje Sanadera tereti da je za 10 milijuna eura mita MOL-u prepustio upravljačka prava u Ini, svjedok je kazao i da je prije MOL-ovog preuzimanja kontrole iz Ine trebalo biti izdvojeno nerentabilno plinsko poslovanje.
Pojasnio je da je u ugovoru s MOL-om predviđeno izdvajanje skladištenja i prodaje plina. Prodaja je pritom trebala ostati u nadležnosti Ine unutar nove tvrtke Prirodni plin, a cijena se trebala bazirati na cijeni uvoznog, ruskog plina, kazao je Mayer. 'I tu dolazimo do problema, jer se plin trebao kupovati po tržišnoj cijeni i jeftinije prodavati', pojasnio je.
Govoreći o poslovanju Ine u prošloj godini rekao je da je poslovni rezultat bio dobar, ponajviše zbog naftnih polja u Siriji i sjevernom Jadranu, no to, zaključuje, nije bio rezultat MOL-ovih aktivnosti
Ipak, MOL je po njegovim riječima zaslužan za uštede, s kojima se 'ne može pretjerati', no izostala su neophodna ulaganja u infrastrukturu i modernizaciju. Primjerice modernizacija riječke rafinerije provedena je samo djelomično, dok se sa sisačkom nije ni započelo.
Interes MOL-a nije nužno i interes Ine', zaključio je Mayer.
U prvom dijelu svjedočenja on je, odgovarajući na pitanja tužiteljstva, kazao da su izmjenama međudioničarskog ugovora upravljačka prava u Ini u potpunosti prebačena na strateškog partnera – mađarsku naftnu kompaniju MOL.
U redu je da većinski vlasnik ima većinska prava, ali ne i sva', rekao je, pojašnjavajući na pitanja Sanaderove obrane svoju tvrdnju da takav način upravljanja ne postoji ni u jednoj drugoj kompaniji.
Sanaderova obrana prigovorila je da je Mayerov iskaz tendenciozan jer se njime želi zaobići činjenica da veća upravljačka prava treba imati strana s više dionica. Mayerov iskaz smatraju i proturječnim jer se Sanaderu kojega se tereti za sklapanje nepovoljnih ugovora sada spočitava što ti ugovori nisu poštovani.
Na suđenju u aferi Ina-MOL danas je trebao svjedočiti još jedan 'hrvatski' član Inine uprave, Ivan Krešić, no njegovo je ispitivanje prebačeno za sutra. Uz njega na klupi za svjedoke trebao bi se pojaviti i predsjednik nadzornog odbora Ine Davor Štern
Osim za primanje mita od mađarskog MOL-a, Sanaderu se u objedinjenom postupku sudi i za ratno profiterstvo, odnosno primanje provizije od austrijske Hypo banke kod koje se Hrvatska u ratno vrijeme zadužila za kupnju zgrada nekoliko veleposlanstava.
Reakcija Mola: Nije istina da se ključne odluke donose u Budimpešti
Mađarska naftna kompanija MOL priopćila je poslijepodne kako su neistinite tvrdnje hrvatskog predstavnika u Upravi Ine Davora Mayera da se tom tvrtkom u potpunosti upravlja iz Budimpešte.
'G. Mayer tvrdi da Uprava Ine ne upravlja tvrtkom, već da predsjednik Uprave vodi tvrtku te da ključne odluke donosi MOL u Budimpešti. To naprosto nije istina. Činjenica je da je Uprava u proteklih godinu i pol dana donijela 863 odluke te da je 99,54% tih odluka doneseno jednoglasno. Statistika ne laže. To znači da je i g. Mayer glasao isto kao i mađarski članovi Uprave 852 puta. I odluke su se donosile u Zagrebu: Uprava se sastaje praktički svaki drugi tjedan na sastancima koji u prosjeku traju između 3 i 5 sati svaki.
Odluke u Ini donosi njeno najvažnije tijelo nadležno za donošenje odluka, Uprava, i to u Zagrebu. Ovaj model odražava najbolje međunarodne standarde. Ako on funkcionira u Ujedinjenom Kraljevstvu, Nizozemskoj i Austriji, ne vidimo nijedan poslovni ili pravni razlog zašto ne bi mogao ili trebao funkcionirati i u Hrvatskoj. Ukratko, upravljanje Inom na pravom je putu. Inini dioničari imaju isti cilj – upravljati Ininim uspjehom.
Također nije istina da Uprava Ine ne odlučuje o razvojnim projektima. Inina Uprava najvažnije je tijelo nadležno za donošenje odluka. Inina Uprava puno je jača od drugih uprava u Hrvatskoj. Što se tiče pitanja prisutnosti članova Uprave na sastancima Odbora izvršnih direktora, činjenica je da se upravljanje Inom temelji se na delegiranju zadataka. Zadaci Odbora izvršnih direktora delegirani su od strane Uprave, a Predsjednik Uprave zastupa interese Uprave na sjednicama Odbora Izvrčnih direktora. I, naposljetku, radi se o pitanju povjerenja. Iznenađuje nas činjenica da g. Mayer nema povjerenje u članove Odbora Izvršnih direktora u čijem je odabiru i sam sudjelovao.
Osim toga, na temelju korporacijskog upravljanja Inom svi članovi Uprave i Nadzornog odbora Ine imaju pristup svim relevantnim poslovnim informacijama vezane uz Inu i o Ini. To vrijedi i za informacije koje se tiču naftnog prometa tvrtke. Međutim, određene specifične informacije, cijene i obujam prometa naftom, plaće, projekti akvizicije su najosjetljivije i najpovjerljivije informacije neke naftne kompanije. Ove se informacije ne smiju iznositi iz zgrade Ine zbog rizika izdavanja tih informacija. One se moraju držati pod strogim mjerama sigurnosti za dobrobit Ine. Kad bi ove informacije procurile i dospjele u ruke nekog od Ininih konkurenata, uzrokovale bi Ini ozbiljan poslovni rizik i gubitak. MOL se slaže da INA ne smije dozvoliti da se to dogodi', priopćili su iz Mola.
