'Klonite se osoba koje nemaju dugu bradu, kao što biste se klonili otrovne zmije. Nevjernici su najgori od svih ljudi. Hindusi piju svoju mokraću, to sam već rekao. Imaju li mozga? Ne', riječi su vjeroučitelja u islamskoj školi u Birminghamu, koje je zabilježilo skriveno oko kamere novinara TV kanala Channel 4. Čovjek je nastavio instruirati dječicu da ih čeka posthumna tortura ukoliko se odaju zapadnim običajima, poput plesanja ili slušanja glazbe.

U drugom slučaju koji se odigrao u džamiji Markazi u Keighleyu čovjek zadužen za vjerski odgoj snimljen je kako mlati djecu za vrijeme lekcije iz Ku'rana. Odmah po emitiranju u ponedjeljak privela ga je policija.

Britanska je javnost, očekivano, eksplodirala s reakcijama, među kojima se posebno ističe izjava Muslimanskog vijeća Britanije. Naglašavaju da su profesionalizam, zdravlje i sigurnost djece jedini dopušteni načini djelovanja njihovih vjerskih škola te da i sami provode inspekcije poštuje li se edukacijski standard propisan zakonom.

'Ne vjerujemo da je prikazani tip zlostavljanja raširen fenomen. Velika većina naših obrazovnih ustanova slijedi ispravni islamski nauk, kao i britanski zakon. Kako god bilo, samo jedan slučaj zlostavljanja djece je jedan slučaj previše', piše dalje u izjavi Vijeća.

No izgleda da nisu jedino nadležni iz islamske zajednice učinili propust. Mrlja je pala i na parlamentarnog zastupnika Johna Hemminga, liberalnog demokrata koji predstavlja birminghamsku regiju. Čovjek je kritizirao sporni dokumentarac riječima da su fulali činjenice. 'Ta je islamska škola stalno pod napadom mailova prepunih mržnje i sada ju moraju zatvoriti zbog sigurnosti učenika. Channel 4 ugrožava sigurnost djece kritizirajući školu koja obavlja svoj posao kako treba.'

Teško se sporiti sa snimljenim materijalom, osim ako zastupnik Hemming nema nadnaravne moći vratiti vrijeme i promijeniti tijek događaja, a njegova apologija tek načinje novo poglavlje – nije li nekako i sam interesno povezan s navedenom školom?

U pozadini skandala pomalja se jedno općenitije pitanje: imaju li roditelji moralno pravo nametati djeci svoja vjerska uvjerenja, i gdje prestaje granica između upoznavanja vjere i prisiljavanja na nju? Među radikalnijim pentekostalnim obiteljima u SAD-u postoji razgranat sustav kućnog školovanja, gdje se klince odgaja i obrazuje u totalnoj izolaciji od njihovih vršnjaka. Nema televizije, kućanice su važnije od doktora, izlasci sa suprotnim spolom su zabranjeni, nevjenčana djeca žive pod budnim autoritetom svojih roditelja, rastavljenima nije dozvoljeno ponovno ući u brak, a glazba se nije promijenila praktički od 19. stoljeća.

Recimo, Charter School for Excellence u Južnoj Floridi koja prima 800.000 dolara državne pomoći godišnje modelira mlade dječje umove ovakvim pjesmicama:

Poslušnost je pažljivo slušanje,
Poslušnost je prihvaćanje naredbi s radošću,
Poslušnost je obaziranje na želje nadređenih,
Poslušnost je bespogovorno slijeđenje naredbi,
Jer kada sam u poslu ili kada se igram,
Ako netko zazove moje ime, ja ću odmah biti spreman!

Da proširimo argument - kao što Crkva ili bilo koja druga vjerska zajednica opravdava svoj društveni utjecaj i djelovanje riječima da vjera nije samo privatna stvar već se ostvaruje i ima konzekvencije u javnom prostoru, iz apsolutno istog razloga mora odgovarati uzusima ponašanja i zakonima tog istog društva kojega želi biti dio. Od pedofilskih skandala – rješavanje kojih neuspješno i protuzakonito pokušava prebaciti na sebe – do slučajeva fizičkog i psihičkog zlostavljanja najnezaštićenijih članova zajednice, djece. Za to imamo samo dvije riječi: Halo, policija.