Ruski lovci, s trenažnim avionima i jurišnim helikopterima, za koje se navodi da su uključeni u sporazum, bit će značajna nadogradnja za iranske zračne snage. Teheran ima zastarjelu zračnu flotu, koja uključuje F-14 američke proizvodnje nabavljene još davnih 1970-ih.

Čak i ako dogovor propadne, neki analitičari kažu da sadašnje iranske zračne snage ne bi trebalo odbaciti zbog njihove starosti. U analizi, koju je Shephard Media objavio u studenom, navodi se da iranska borbena zračna flota ima značajne nedostatke u odnosu na moderne lovce, ali bi ipak mogla izazvati lokalnog rivala, uglavnom zato što bi se vjerojatno borila na domaćem terenu i uz potporu ostatka iranske vojske.

Shephardova analiza navodi da iranske zrakoplovne posade također imaju više iskustva od svojih kolega u vojskama Arapskog zaljeva te da bi iranski protubrodski i protuzračni projektili mogli zadati nevolje neprijatelju tijekom eventualnog sukoba u Perzijskom zaljevu.

Ryan Bohl, viši analitičar za Bliski istok i Sjevernu Afriku u tvrtki za obavještavanje o riziku RANE, rekao je da bi Iran vjerojatno mogao imati prednost na domaćem terenu protiv inače superiorne sile, ovisno o okolnostima, 'razmjeru i scenariju' hipotetskog napada.

'Kirurški nevidljivi napad mogao bi lako nadvladati iransku protuzračnu obranu, ali u slučaju konvencionalnog rata punog opsega, iranska protuzračna obrana u kombinaciji sa zastarjelom zračnom flotom mogla bi postići pregršt borbenih uspjeha', kazao je Bohl za Business Insider.

Stručnjak je podsjetio da je Srbija u kasnim 1990-ima polučila određene uspjehe kada su se njene male i zastarjele zračne snage suočile sa zračnim snagama NATO-a. Uspjeli su Srbi oboriti nekoliko američkih zrakoplova, uključujući nevidljivi F-117, a srušen je protuzračnim projektilom. Dijelove su navodno kasnije otkupili Kinezi te su razvili svoj nevidljivi lovac.

Novinar Sebastien Roblin, koji piše o vojnim temama, ponajviše o zrakoplovima, rekao je da su mnogi od iranskih zastarjelih borbenih aviona - uključujući američke F-4 i sovjetske MiG-29A - bili 'moćni u svoje vrijeme' i da su očuvani kanibalizacijom dijelova, obrnutim inženjeringom i lokalno razvijenim komponentama.

'Nadogradnje su možda beznačajne, ali pametno je pretpostaviti da obavljaju osnovni posao', vjeruje Roblin te dodaje da su iranske zračne snage inače zastarjele i da bi se 'mučile postići uspjeh' protiv američkih i izraelskih zračnih snaga 'svjetske klase'.

Kada je Rusija napala Ukrajinu u veljači 2022., očekivalo se da će njezine veće i modernije zračne snage lako nadvladati i uništiti ukrajinske lovce i protuzračnu obranu, ali ukrajinske su zračne snage preživjele i uspjele uskratiti Rusiji zračnu nadmoć zahvaljujući kombinaciji pogrešnih koraka Rusa i domišljatosti Ukrajinaca.

Roblin je rekao da je rat u Ukrajini pokazao da zastarjele zračne snage ponekad mogu izdržati i izazvati troškove daleko moćnijem protivniku pametnim korištenjem svojih zrakoplova bez ishitrenog žrtvovanja te iskorištavanjem obrambenih prednosti domaćeg terena.

'Iran, poput Ukrajine, ima puno raketnih sustava zemlja-zrak i radara, a oni, ako se vješto upotrebljavaju, mogu otjerati nadmoćne neprijateljske zrakoplove i poboljšati sposobnost preživljavanja onih koje posjeduju', smatra Roblin. Ali SAD i Izrael mnogo su bolji od Rusije u iskorištavanju zračne moći, korištenju dalekometnog izviđanja i napada, nevidljivih zrakoplova i naprednih sposobnosti za suzbijanje neprijateljske protuzračne obrane.

Roblin je rekao da bi se u operacijama zrak-zrak iranski piloti vjerojatno susreli s problemima sličnim onima 'ukrajinskih pilota koji otkriju da ne mogu izvršiti napade jer ih nadmašuju neprijateljske rakete izvan vizualnog dometa'.

'Međutim pretpostavljam da bi se američki i izraelski piloti mogli agresivnije približiti neprijatelju nego ruski', dodao je Roblin.

I Bohl i Roblin očekuju da će konačna isporuka Su-35 imati ograničen utjecaj na ukupnu zračnu moć Irana.

Bohl je rekao da bi avioni 'olakšali neke obrambene probleme Irana, osiguravajući mu barem ograničen broj naprednih zrakoplova koji bi mogli biti od pomoći u odvraćanju ograničene zračne kampanje'.

Teheran bi mogao tretirati avione kao 'nešto poput prestižne nagrade' i oklijevati ih koristiti, a u tom bi slučaju oni mogli biti 'više diplomatska i politička pobjeda nego obrambeni proboj', dodao je Bohl.

Iran bi također mogao pokušati koristiti svoje Su-35 'oprezno, kao pozadinski avion za rano upozoravanje, slično kao što je koristio radar AWG-9 F-14 tijekom Iransko-iračkog rata', rekao je Roblin.

Shephardova analiza kaže da bi u sukobu s lokalnim suparnicima, kao što je Saudijska Arabija, iranski zrakoplovi i posade, protuzračna obrana i projektili za napad s kopna, blizina borbenih zona i sposobnost da nosi svoju mornaricu mogli biti u korist iranskih snaga.

Ipak, protiv bolje naoružanih i obučenih američkih i izraelskih snaga Iran bi se suočio s bezbrojnim nedostacima čak i da ima Su-35. Roblin je rekao da su američke i izraelske zračne snage imale veliku prednost u sredstvima za obuku i potporu, dodajući da Irbis-E na Su-35 nije prikriven aktivni elektronički skenirani radar poput onih koji se obično nalaze na novijim američkim i izraelskim zrakoplovima.

Irbis-E 'u suštini osvjetljava zrakoplov svim promatračima u susjedstvu' kada se koristi punom snagom, rekao je Roblin, dodajući da bi SAD ili Izrael vjerojatno uništili iranske Su-35 na zemlji te da nije jasno može li Iran izbjeći te udare tako dobro kao Ukrajina.

Dok je Su-35 prvi korak u modernizaciji iranskih zračnih snaga, 24 primjerka koje Teheran očito dobiva bit će samo ograničena nadogradnja.

'S obzirom na ekonomske prilike u Iranu, cijena više mlažnjaka generacije 4,5 vjerojatno bi bila pretjerana, a ogromni iznosi mogli bi se potrošiti na vojne sposobnosti s bolje zajamčenim učinkom, poput protuzračne obrane na zemlji, bespilotnih letjelica ili balističke rakete', rekao je Roblin, poručivši da iranske zračne snage i njihova povremena modernizacija izgledaju ipak korisnije ako se smatraju obranom od manje sposobnih regionalnih neprijatelja ili unutarnjih pobuna.