I dok popularnost Nicholasa Sakrozyja neumoljivo pada iz mjeseca u mjesec – najnovija anketa Le Pointa pokazuje kako se čak 63 posto Francuza protivi njegovom drugom mandatu – pomalja se slamka spasa za šefa nasekularnije europske države. Slamka spasa zove se islam, i Sarkozy želi postati apsolutni gospodar rasprave, ideja, rješenja i prije svega – definicije problema vezanih za taj vrući krumpir u burki.

UMP se sastaje 5. travnja na sjednici kojoj će glavna tema biti kako regulirati budućnost muslimana u Francuskoj. Jedno je sigurno, Sarkozy neće dopustiti islam u Franuskoj, kako je objasnio prošlog četvrtka na pompozno odrađenom TV gostovanju. Jedini modus opstanka za građanstvo odano Alahu je da pofrancuze svoje vjerovanje, tj. da ga uklope u vrijednosti i javno ponašanje civilne države.

'Sve je veći jaz između medija i stvarne zabrinutosti Francuza. Jučerašnji rasisti postaju današnji populisti. Naša stranka, a potom i parlament, moraju se obračunati s tim pitanjima', veli Sarko na stranačkom skupu u Elizejskoj palači neki dan najavljujući svenacionalnu debatu o budućnosti islama i njegovoj novoj regulaciji. Rasisti su, naravno, društvance iz Nacionalnog fronta predvođeni Marinom Le Pen koja je s par sočnih izjava o protuzakonitom blokiranju ulica zbog javnih molitvi galvanizirala javnost.

Da se razumijemo, Sarkozyju nije toliko stalo do obrane religijskih navada muslimanskog građanstva – što je posebno došlo do izražaja u zakonu o zabrani nošenje burke - koliko mu je stalo da mu Le Penova ne preotme temu kojom može još koliko-toliko zaigrati na strah populacije od islamske prijetnje te izvojevati novi predsjednički mandat. Ništa čudno što domaći novinari nazivaju temu islama 'predsjedničkim svjetionikom'.

A što to mrmljaju elizejski šaptači iz najbližeg Sakozyjevog kruga? Direktor kabineta ministarstva obrane naglas se prisjeća svoje prefekture u regiji Rhône-Alpes: 'Veliki imam, baš kao i lokalni vođa muslimanskog kulta rekli su mi da dolazi vrijeme kada više neće moći kontrolirati mnoštvo.' Ariji se pridružuju i sve brojniji glasovi kako raste broj antizapadnjačkih propovijedi po džamijama te kako muslimanske zajednice postaju sve zatvorenije.

2012. osim što donosi apokalipsu koja će status islama u Francuskoj ionako učiniti bespredmetnim, bit će i godina u kojoj će Sarkozyjev tim, prema najavi, precizirati strategiju inkorporacije tih sve otuđenijih vjernika u sekularno tijelo države. Predsjednik od svojih ljudi traži konkretne prijedloge i rješenja u sljedećim mjesecima, a koji odgovaraju na sljedeća pitanja: Kako tretirati muslimanske škole? Kako regulirati molitvu na ulicama? Što je s nacionalnošću imama, jezikom koji govore, njihovom formacijom, sadržajem molitvi, financiranjem islamskih institucija?

Na te će upite morati odgovoriti tko god postane novi francuski predsjednik, no Sarkozy definitivno želi istrčati pred izborno rudo i 'riješiti' problem francuskih muslimana prije nego glasački listići krenu kliziti niz kutije.

Zakonske zabrane bit će posljednja i očajnička mjera, kažu iz bližeg predsjedničkog radijusa, no što nam to govori? Jasno, da će se usklađivanje islama i Republike dogoditi isključivo po pravilima igre sekularnog društva. Sad, kako uvjeriti pet milijuna ljudi da je njihovo bogoštovlje legalno isključivo ako je francusko? Bit će to malo teže zamijesiti u pariškoj kuhinji unatoč svim gurmanskim talentima na koje su s pravom ponosni.