Ljevica glavinja već dvadesetak godina bez karizmatičnog i prodornog frontmena, dok je Le Penova pokorila kamere i mikrofone malim prstom lijevog stopala.

Tek se s nostalgičnim smiješkom možemo prisjetiti vremena kad je već ostarjeli Jean-Paul Sartre slobodno dilao maoističke pamflete po ulicama Pariza i kad je francuski usklik o jednakosti, bratstvu i slobodi imao kakvu-takvu stvarnu političku konzekvencu. Danas je Francuska zemlja u kojoj se društvo nepovratno raslojava po ekonomskim, kulturnim i vjerskim parametrima i simpatije glasačkog tijela mogu još jedino odnijeti ljudi s dovoljno oštrim, nabrušenim i apokaliptično odlučnim vizijama. Među njima se izdvaja Marine Le Pen, žena koja je unazad nekoliko tjedana digla francusku javnost na noge tezom da Francuskoj prijeti islamizacija koja podsjeća na nacističku okupaciju za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Naime, na dvadesetak mjesta diljem zemlje lokalne muslimanske zajednice nemaju gdje moliti pa to čine na ulici. Za vrijeme klanjanja Alahu, dotične su ulice 'protuzakonito zatvorene za promet', što, prema Le Penovoj, predstavlja okupaciju teritorija. 'Baš kao što su ga okupirali nacisti', dodala je skora predsjednica stranke Nacionalna fronta i pokrenula medijsku lavinu. 'Nema tenkova, nema vojnika, ali je svejedno riječ o okupaciji koja pada na teret lokalnom stanovništvu', izjavila je žena za britanski Telegraph pozivajući se na strogo odvajanje crkve i države, praktički idejni brend francuske povijesti.

Uslijedila je javna paljba, s pravom. No smiješno je gledati UMP kako se obrušava na radikalne tvrdnje dikretnih konkurenata. Sarkozy je praktički dobio izbore na antiimigranskoj retorici te odmah potom osnovao ministarstvo za nacionalni identitet. Za razliku od pariškog imama Dalila Boubakeura koji je priznao da Le Penova upućuje na stvarni problem, bez obzira na totalno promašenu i proračunatu naci paralelu. Muslimanima nedostaje najmanje 2000 džamija u Francuskoj i bit će vrlo problematično arhitekturalno zadovoljiti njihove molitvene navade.

Zašto? Vjerojatno stoga što ne samo krajnje desni glasači žele zadržati muslimansku populaciju u strogo kontroliranom getu, već ih na sigurnoj distanci drži i ogroman broj 'centralista' i lijevih simpatizera. Nisu tako davno gorjeli automobili u pariškim predgrađima, a možemo tek zamisliti kakva je situacija u manjim sredinama. Minareti u Marseilleu visoki su 20 metara, u Strassbourgu 30, zasjenjuju većinu crkava, na meniju nekih škola više nema svinjetine, a 22 francuskih fast food restorana Quick nudi samo halal meso, koje nije zabranjeno i za čije dobivanje su životinje ubijene kako nalaže šerijatski zakon.

Gradnju nekoliko francuskih džamija sponzorirale su zemlje poput Saudijske Arabije, u kojoj je pojam vjerskih sloboda totalna blasfemija. Le Penova dira u živac europsko-islamske aporije gdje nitko ne vidi suvislo rješenje i gdje se uz nekoliko zvučnih izjava može nevjerojatno galvanizirati tromo biračko tijelo. Kako drukčije objasniti da skoru predvodnicu Nacionalnog fronta smatra korisnom čak 47 posto Francuza, nešto o čemu je njezin otac mogao samo sanjati? Na volej joj k tome sjeda gomila likova poput, recimo, načelnika 18. pariške četvrti koji je izjavio da je svjestan molitve na ulicama, ali da se nije usudio ništa učiniti iz straha od reakcije lokalne muslimanske zajednice.

U razdoblju krize malo koga zanimaju velike ideje o suživotu i bratimljenju. Ljudi trebaju žrtveno janje na koje će projicirati svoj džumbus frustracija, strahova i unutrašnjih konflikata i u ovom trenutku, premda predstavljaju stvarni problem za većinu zapadnoeuropskih zemalja, muslimani postaju upravo to – ideološki ključ za objašnjavanje stvarnosti. Kako stvari stoje, Sarkozy se daleko više boji Nacionalnog fronta nego ikojeg lica s ljevice. Nesumnjivo će radikalizirati i pooštriti svoje stavove o imigraciji u idućoj godini ne bi li oteo glasove u rastućem broju pristalica Marine Le Pen i pokušao ponovno dobiti izbore 2012. Francuska predsjeda summitima skupina G8 i G20 nagodinu, što će biti idealni politički poligon za Sarkozyevu afirmaciju kao svjetskog lidera. Još mu samo nedostaje nekoliko dobrih ideja kojima bi fascinirao G-kolege. Produženje radnog vijeka, usklađivanje s njemačkim poreznim zakonom, zadržavanje trupa u Afganistanu...? Ma ne, to se očekuje. Treba nešto upečatljivije. Recimo, da se prva dama skine za Playboy. Baš kao što je to - iz osvete mužu - učinila i bivša Le Penova žena.