Islandski oporbeni desni centar favorit je parlamentarnih izbora u subotu i ostvare li se predizborne ankete taj sjevernoatlantski otok koji je nakon financijske krize 2008. obnovio gospodarski rast, mogao bi odustati od članstva u Europskoj uniji s kojom je pregovore počeo 2010.
Službeni Reykjavik napredovao je u pregovorima s Bruxellesom tako što je izbjegavao osjetljiva pitanja, napose najvažnije, ribarstvo, koje je najveća zapreka članstvu. Otkad se referendumom 1944. otcijepio od Danske, ribarstvom, a zatim tehnologijom, turizmom i financijama, Island se razvio u naprednu državu.
Ulasku u EU protive se danas dvije vodeće oporbene stranke, konzervativna Stranka neovisnosti (desni centar) i Napredna stranka (centar).
Ankete svakoj predviđaju 25 posto glasova i ako pobijede obećale su raspisati referendum o raskidu pregovora s EU-om. Stranka neovisnosti želi očuvati trgovinske odnose s EU-om, no drži da je za Island bolje da 'ostane izvan Europske unije'.
Gotovo dvije trećine birača ne vide jasne koristi od prenošenja dijela suvereniteta na Bruxelles jer Island već ima sporazum o slobodnoj trgovini s EU-om i dio je Europskog prostora slobodne trgovine (EFTA) i Schengena.
Članstvo u EU-u želi tijesna trećina birača i vladajuća socijaldemokratska stranka koja je morala vući nepopularne poteze kako bi izvukla Island iz krize u koju je zapao propašću islandske banke Landsbanki i njezine internetske podružnice Icesave koja je privukla strane ulagače primamljivim kamatama.
Vodeći kandidati za premijera su Sigmundur David Gunnlaugsson (38) i Bjarni Benediktsson (43).
Gunnlaugsson je predsjednik Napredne stranke iz generacije političara koje je na scenu izbacila financijske kriza, pošto je prvi put postao zastupnik 2009. Odlučno se usprotivio britanskim zahtjevima da Islanđani obeštete štediše Icesave te ga Islanđani vide kao branitelja njihovih interesa. Iz imućne je obitelji i oženjen bogatom nasljednicom, no sporan je njegov doktorat s Oxforda.
Benediktsson je predsjednik konzervativne Stranke neovisnosti, koja je dominirala poslijeratnim Islandom. Odvjetnik, pa poslovni čovjek, na čelo stranke stupio je 2009., nakon krize. Protivnici kritiziraju njegovu ulogu u sumnjivim transakcijama treće najveće banke. Optužuju ga da se zajedno s obitelji okoristio zajmom odobrenim kada je banka već grcala u teškoćama. Pravosuđe ga nije istraživalo, no dio javnosti drži da se novčano okoristio u vrijeme kada su se islandske banke 'zaigrale'.
Smatra se da je Stranka napretka stekla popularnost upravo protivljenjem da Islanđani nadoknade gubitke britanskih i nizozemskih štediša nakon propasti Icesavea. Kasnije im je sud Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) dao za pravo presudom da Island nije dužan obeštetiti oštećene štediše.
Premijerka Johanna Sigurdardottir (70), donedavna čelnica socijaldemokrata koja je s krajnjim Lijevo-zelenim pokretom (LGM) sastavila vladu nakon financijske krize 2008., povlači se i ostavlja zemlju s prilično čistim zdravstvenim kartonom. Morala je vući teške poteze: smanjiti potrošnju, povećati poreze - ukratko, smanjiti životni standard - što sada plaća gubitkom popularnosti.
Ankete socijaldemokratima predviđaju dovoljno za ulazak u parlament (Althing) od 63 zastupnika, a Zelenima čak ni to.
Urušavanjem hipertrofiranog bankovnog sektora 2008., Island je zapao u duboku recesiju i morao zatražiti zajam Međunarodnog monetarnog fonda. U 2011. obnovio je rast koji je u 2012. iznosio 1,6 posto uz nezaposlenost od 4,7 posto.
Iz recesije i nezaposlenosti izvukao se, no s trajnim ožiljcima za 322.000 stanovnika. Svako deseto kućanstvo kasni s otplatom zajma za nekretnine, a brojna su prezadužena, govore statistike.
'Izbori 2009. na kojima je Sigurdardottir pobijedila bili su veliki zaokret u lijevo. Izbori 2013. neće baš biti velik zaokret u desno, više će donijeti uravnoteženje', predviđa analitičar Gunnar Helgi Kristinson.
