Novo NASA-ino istraživanje pokazalo je da je sušno razdoblje koje je počelo 1998. godine u istočnim dijelovima Mediterana u Levantu, odnosno u Izraelu, Jordanu, Libanonu, Palestini, Siriji, Turskoj i na Cipru, vjerojatno najgora suša koja je pogodila taj dio svijeta u posljednjih devet stoljeća.
U rekonstrukciji vremenskih prilika NASA-ini su se znanstvenici koristili podacima prikupljenim na temelju analize godova drveća. Naime, poznato je da su uski godovi pouzdan znak da je godina bila sušna dok su široki znak da su oborine bile obilne.
Ovom tehnikom stručnjaci su identificirali sušnije godine, no također su otkrili i obrasce u geografskoj distribuciji suša koji predstavljaju otisak prsta ključan za otkrivanje njihovih temeljnih uzroka. Prikupljeni podaci trebali bi znanstvenicima omogućiti da razlikuju prirodne varijacije od onih koje bi mogle biti uzrokovane ljudskim utjecajem na globalno zagrijavanje.
Novo istraživanje dio je NASA-inog rada na razvoju kvalitetnijih računalnih modela kojima bi se simulirao razvoj klime danas i u budućnosti.
'Ako u analizama nedavnih događaja vidimo anomalije koje izlaze izvan raspona prirodne varijabilnosti, onda s nekom sigurnošću možemo reći da su određenom događaju ili nizu događaja pridonijeli neki ljudski utjecaji na klimu', rekao je vodeći autor studije, klimatolog Ben Cook iz NASA-inog Instituta za svemirska istraživanja Goddard.
Cook i njegovi kolege analizirali su zapise u godovima pohranjene u bazi podataka poznatoj kao Old World Drought Atlas (Atlas suša Starog svijeta). U atlasu je uzorkovano drveće iz sjeverne Afrike, Grčke, Libanona, Jordana, Sirije i Turske. Podaci su uspoređeni s onima koji su prikupljeni u Španjolskoj, južnoj Francuskoj i Italiji kako bi se rekonstruirali uzorci suša u cijeloj regiji kroz proteklo tisućljeće.
Sušna budućnost Mediterana
Prema studiji predstavljenoj u časopisu American Geophysical Union znanstvenici su u godovima prepoznali suše koje su se dogodile od 1100. do 2012. godine, a koje su također zabilježene u raznim povijesnim dokumentima. Prema Cookovu timu suše koje su zabilježene u Levantu između 1998. i 2012. bile su za 50 posto sušnije od najsušnijih razdoblja u posljednjih 500 godina te za 10 do 20 posto sušnije od najgorih suša u posljednjih 900 godina.
Studija je također potvrdila pretpostavke da se sušna razdoblja u istočnim dijelovima Mediterana vremenski podudaraju sa sušama na zapadu Europe. S druge strane analize su otkrile da su tijekom suša u sjevernim područjima Mediterana od Španjolske do Grčke sjeverni dijelovi Afrike bili vlažniji i obratno.
Ovi podaci u skladu su s poznatom činjenicom da na taj dio svijeta utječu dva glavna uzorka cirkulacije u atmosferi – Sjeverna atlantska oscilacija i Istočno atlantska struktura. Ovi tokovi zraka određuju vremenske tendencije u ovisnosti o stanju Atlantskog oceana.
'Mediteran je jedno od područja koja će prema klimatskim modelima u budućnosti nedvojbeno postati sušnija zbog klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim aktivnostima', rekao je Yochanan Kushnir iz promatračnice Lamont Doherty Earth Observatory.
Grafički prikazi intenziteta suša, odnosno odstupanja u količinama oborina, prikazani na gornjoj karti (kliknite za uvećanje) temelje se na podacima koje su prikupili sateliti njemačko-američke misije GRACE od 2002. do 2012. Jačina nijanse smeđe boje predstavlja jačinu suša, a jačina nijanse plave pozitivno odstupanje u količinama oborina. Kao što se može vidjeti, Hrvatska je obojena svijetlo smeđom bojom što znači da su u tom razdoblju u njoj zabilježene manje izražene suše.
