Rude je zaposlenicima i medijima poslao pismo u kojem potvrđuje da će prihvatiti kandidaturu te im zahvaljuje 'na poštovanju i povjerenju koje su mu ukazali'.

U njemu, između ostalog, navodi da je 'Hrvatska u nezavidnoj situaciji, a radnici nisu nikada bili više obespravljeni nego su danas. Nema poštovanja i suosjećanja prema ljudima i rezultate takvog ponašanja, nažalost, svi dobro vidimo. Političke elite i svi koji su iz njih proizašli u zadnjih dvadeset godina, ne mogu promijeniti ništa na bolje jer, u pravilu, oni koji su aktivno sudjelovali u stvaranju problema, nemaju sposobnost rješavati ih … Dvadesetak zadnjih godina od političara slušamo samo opravdanja o tome kako je uvijek netko drugi kriv za nešto što oni nisu napravili, pa i razne alibije kako predsjednik sa svojim ovlastima ne može baš puno napraviti. Ja vam tvrdim – sve se može kad ne ovisite o politici i političkim strankama. Predsjednik Republike, iako su mu formalne ovlasti prilično skromne, ima najjače 'oružje'- može govoriti i svi će ga čuti…'

Čitavo pismo možete pročitati ovdje.

Rude je široj javnosti postao poznat kao stečajni upravitelj brodogradilišta Nauta Lamjana koji je radnike vratio s burze, dao im posla, pokrenuo proizvodnju. Je li se izlazak iz stečaja zaista mogao ostvariti, sada se može samo nagađati. Rudu nije smijenila, kako je to uglavnom praksa, skupština vjerovnika, nego sutkinja Trgovačkog suda zbog posve bizarnog razloga – nepravilno ispunjenih putnih naloga.

Inače, rođeni Šibenčanin, Rude je studirao pravo, ali je u jednom trenutku studij prekinuo da bi otišao navigavati, a jedan kratki period u Belgiji i vozio valjak po gradilištima. Povratak u Hrvatsku sredinom sedamdesetih označio je i povratak i završetak studija prava, ali se odvjetništvom počeo baviti tek 1995. godine.

Bio je jedan od dvojice ljudi koji su ustrojili Nacionalni park Krka, vodi stečajni postupak šibenskog Autotransporta koji, kao i Lamjanu, nije likvidirao, nego se nastavio boriti za tvrtku.