Kad je u lipnju prošle godine preuzeo vlast, novi splitski gradonačelnik Ivo Baldasar vjerojatno je računao na sve - ali ne i na činjenicu da vrijeme leti. Nije još stigao ni zaposliti sve svoje ljude, a kamoli se okrenuti oko sebe i ozbiljno posvetiti poslu, a evo mu je iscurila prva godina dana. Što je još gore, Splićanima se taj period već čini kao cijela vječnost
Nakon Željka Keruma i njegova bizarnog mandata, da je na čelo grada došao i stalak za kišobrane - dočekalo bi ga se s olakšanjem. Barem neće sramotiti grad, a možda se čovjek zbilja posveti svojoj dužnosti. No nakon samo nekoliko mjeseci bilo je jasno da Ivo Baldasar klizi prema provaliji, a nije trebalo još dugo da postane i potrošen. Iz pristojnog u dosadnog, iz principijelnog u konfuznog, iz ambicioznog u umornog, iz obećavajućeg u nesposobnog.
Željko Kerum drugim sredstvima.
S njime, uostalom, i službeno koalira, njegove kadrove proporcionalno raspoređuje po gradskoj upravi i komunalnim tvrtkama, Baldasar bez pogovora sudjeluje u političkoj travestiji po kojoj je Kerum navodno u opoziciji, a u stvarnosti iz sjene sudjeluje u procesima i u županiji i u Splitu. Na jednoj razini s HDZ-om, na drugoj s SDP-om.
I tako njegova prva postizborna reakcija svedena na usklik 'Riješili smo ga se!' koji je Splićanima valjda trebao dati do znanja da je kolektivna trauma konačno dovršena, zvuči kao neslana šala. Ne samo da je zadržao Kerumovu tehnologiju vladanja, garniranu tek s nešto više uljudnosti i bez prigodnog nabijanja na neku stvar, Baldasar je i fizički zadržao Keruma u blizini.
Splitska Mirela Holy
No dobro, tako valjda mora biti: sigurno mu je lakše dogovarati se s njime, nego nezavisnom Marijanom Puljak - koja bi se za ovu priliku moga opisati kao splitska Mirela Holy, samo bez stranačke prošlosti. Splitski gradonačelnik muči se s 'tom dosadnom Puljak' i prvih mjeseci je kiptio od bijesa, teško se kontrolirao jer ga je grickala sa svih strana. Čak je izbjegavao sazivanje sjednica Gradskog vijeća jer mu je bilo neugodno konstantno se braniti od napada, sve dok nije shvatio da mu ne mogu ništa. Ima dovoljno ruku: Kerum, zatim njegova odmetnuta i prekrižena zamjenica Anđelka Visković - usput na brzinu uhljebljena u gradskoj upravi - i moralna vertikala Ivan Grubišić, za kojega se još prije izbora znalo da će nakon njih služiti tek kao SDP-ova glasačka mašinerija.
A Puljak? Ona je u opoziciji, pa joj je ionako dozvoljeno pričati što god hoće. Iako dosad nije napravila ni jednu stratešku grešku, Baldasar računa da će je već nekako riješiti. Još su tri godine ispred njega.
Neutralizirani splitski SDP
No što taj čovjek, gradonačelnik drugog grada u državi, uopće radi kad ranom zorom došeta s obližnjih Meja do Banovine? Svjedoci će kazati da se lomi od posla, a objektivni podaci da se tek uklopio u uobičajen sistem ponašanja lokalnih šefića. U prvoj godini mandata zapošljava, u drugoj snima stanje i priprema projekte, u trećoj se snebiva nad kaosom koji su mu ostavili prethodnici, u četvrtoj već misli na nove izbore...
Iako, kako sada stvari stoje, Ivo Baldasar nema više lokalnih ambicija, puca na Sabor i sve je karte uložio na dobro mjesto na listi SDP-a: odrekao se političkog mentora Marina Jurjevića i njegova gurua Slavka Linića, predao splitski SDP Zoranu Milanoviću na pladnju. Da, onom istom Zoranu Milanoviću koji se prije samo godinu dana s njime sprdao da je 'dizelski motor koji sporo pali', računajući da će nakon poraza pomesti i Jurjevića i cijelu njegovu ekipu pa neutralizirati neugodno splitsko žarište otpora i neposluha. Na koncu nije bilo potrebe, Baldasar je neočekivano odradio taj posao.
337084,336467,335339,334833
Domobranski kriteriji
I tko će u takvoj situaciji uopće misliti na Split? Ondje se ništa suvislo ionako ne može napraviti: Hrvatska je valjda jedina zemlja na svijetu u kojoj administracija tako očito ždere samu supstancu države, a da političari svejedno hrane to kancerogeno tkivo. Baldasar je vrlo brzo shvatio u kojem smjeru stvari idu, ali se svejedno priključio jatu suicidalnih ptica dodo i suprotno svakoj logici, krenuo krcati birokraciju i komunalne tvrtke partijskim kolegama i njihovim rođacima i nećacima. Njima, naime, obično 'teško pada nezaposlenost'.
Ovih dana nešto je ušminkao brojke kako bi, navodno, dokazao besmislenost optužbi, no čovjek sa zdravim očima lako može empirijski dokazati da put do blagostanja u javnoj upravi vodi isključivo preko stranke. Nema tog člana, desnog ili lijevog, a da je na ulici, jadan i nezbrinut. HDZ je za sestru svoje splitske predsjednice nekoć izmislio radno mjesto 'tajničine tajnice', Kerum se nije zamarao formalnim trivijalnostima i kadrovsku politiku je potpuno prepustio supruzi Fani, dok Ivo Baldasar još uvijek nastoji održati privid principijelnosti i barem raspisuje natječaje. Za koje i on sam priznaje da su unaprijed dogovoreni.
No dobro, prva godina je iza njega, pa se možemo nadati da je barem završena ta faza vladavine i da slijedi razbacivanje projektima, svim tim silnim simulacijama i vizualizacijama, megainvesticijama i superuzbudljivim vizijama komunalnog preporoda, od kojih će se, ako bog Baldasaru da sreće, barem jedna izleći.
O mafiji u hrvatskom nogometu ili suludoj teritorijalnoj organizaciji države, što je trenutno forte njegova djelovanja i jedino sredstvo prepoznavanja, moći će pričati jednom kad se dokopa fotelje u Saboru. Ili će, što je vjerojatnije, i Baldasar tada zašutjeti i praviti se blesav, poput cijele kolone SDP-ovaca prije njega.
I vratiti se na staru priču o ustašama i partizanima, tu je već pošteno ispekao zanat, točno po domobranskim stranačkim kriterijima...
