U to doba kolalo je više verzija: od tvrdnje da je bio svjestan strmoglavog pada BDP-a i 'banane' u kojoj se Hrvatska našla, preko navodne spoznaje da će - nakon što je službeno otvorena 'afera kamioni' - istrage uskoro prodrijeti do HDZ-a i njega samoga, pa sve do nejasnih objašnjenja da su ga na uzmak prisilili 'europski i svjetski centri moći', kao uvjet za hrvatsko približavanje Europskoj uniji. On sam naknadno je pokušao pojasniti da se povukao jer nije pristao na prodaju dijela hrvatskog teritorija u sklopu dogovora sa Slovenijom, što je mahom proglašeno neistinom.

Ivo Sanader otišao je sa stilom: pred novinarima je objašnjavao da je 'vozio u petoj brzini', 'stvorio zemlju velikog međunarodnog ugleda' i 'uvjete za razvoj u blagostanju', 'ostvario strateške ciljeve' i slično. U stvarnosti je u tom trenutku Vladi ponestalo novca čak i za isplatu plaća, BDP se strmoglavio, nezaposlenost je divljala, turistička sezona nije išla očekivanim tijekom, a u samo nekoliko mjeseci prosvjedovali su i radnici, i seljaci, i studenti, i ribari, i pomorci, i profesori, i novinari. Tog dana na tportalu objavili smo dijagnozu o 'čovjeku koji je izgubio kontakt s realnošću', što je u tom trenutku zvučalo kao jedini donekle logičan odgovor, makar se čak ni tada nije moglo isključiti spekulacije o predstojećem kaznenom progonu.

Nakon njegovog neuspjelog pokušaja puča unutar HDZ-a, to je doista i uslijedilo: Sanader je utekao preko granice i uhapšen je u Austriji, gdje je u pritvoru sedam mjeseci čekao izručenje Hrvatskoj, a potom su se počeli redati sudski procesi bez kraja i konca.

Kosor: Bila sam u potpunom šoku  

'Za njegovu odluku doznala sam četiri dana ranije, u kasnim noćnim satima, kada mi je kazao da će me predložiti za predsjednicu HDZ-a i premijerku. Bila sam u potpunom šoku, a posebno na današnji dan prije deset godina, kad je zaista i fizički otišao. Ostala sam sjediti, potpuno zaprepaštena, ali shvatila sam da moram poduzeti korake poput prikupljanja potpisa i odlaska predsjedniku Mesiću po mandat. Taj pritisak vjerojatno me spašavao da se potpuno ne urušim', kaže za tportal Jadranka Kosor, jedno desetljeće kasnije.

'Bila sam u posebnom stanju i danas se ne mogu sjetiti mnogo stvari, a s druge strane dobro se sjećam nekih specifičnih detalja poput tko je što rekao ili gdje je tko sjedio. Nisam osjećala ni radost, ni tugu, nego imala dojam kao da sam izašla iz vlastite sebe i sve promatrala sa strane', dodaje Kosor. Kaže da bi danas ponovila sve tadašnje odluke, pogotovo uzevši u obzir iskustvo koje je stekla, osim što bi promijenila jednu stvar: inzistirala bi da se na Saboru HDZ-a o njenom imenovanju odlučuje glasovanjem, a ne aklamacijom.

'Što se tiče motiva Sanaderovog odlaska, ja ih ni tada ni danas nisam uspjela dokučiti. Često su me o tome pitali i u inozemstvu, pa nisam znala objasniti. Cijelu istinu vjerojatno zna samo on i nitko više', zaključuje Kosor.

Bebić: Sigurno postoji još nešto...

Tadašnji predsjednik Sabora i jedan od najbližih prijatelja bivšeg premijera Luka Bebić tvrdi da i danas zna isključivo ono što zna i kompletna hrvatska javnost.

'Procjenjujem da njegovo takvo obrazloženje, o odlasku zbog ucjene Slovenaca, sasvim sigurno nije dovoljno. Vjerojatno postoji nešto što nije poznato ni javnosti ni meni', kazao je Bebić za tportal.

Drugi Sanaderov prijatelj Jerko Rošin, koji je poput bivšeg predsjednika Sabora za njega jamčio i osobnom imovinom, smatra da razloge ostavke 'zna samo dragi Bog'.

Rošin: Putovi politike vrlo su tajanstveni

'Plasirano je objašnjenje o Slovencima, s kojima smo u to doba zbilja imali ozbiljnih problema, a povijest će pokazati koliko je Sanaderova gesta pomogla. No putovi politike vrlo su tajanstveni i obično o onome za što se čini da sve znaš, na koncu nemaš pojma', raspoložen je splitski arhitekt i kratkotrajni saborski zastupnik HDZ-a.

'On ostaje pri svome obrazloženju koje se i meni čini logičnim, ali i da postoji nešto zbog čega bi bio ucijenjen ili prisiljen odstupiti, to nisu stvari koje se dijele s prijateljima', kazao nam je Rošin. Novinare je pozvao da 'i dalje istražuju ovu temu', premda očigledno već cijelo jedno desetljeće udaraju glavom u zid.

'Ali ja nisam taj zid, ja sam tabula rasa', zaključuje splitski arhitekt.