Podsjetimo, nakon odluke Vrhovnog sud, Sanader je odmah završio u pritvoru u Remetincu jer je osuđen na kaznu veću od pet godina što je granica za momentalno sprovođenje iza rešetaka.

No, njegovi odvjetnici su se žalili na pritvor jer do sada nisu uopće dobili presudu Vrhovnog suda niti je ona do danads objavljena.

Izvanraspravno vijeće zagrebačkog Županijskog suda u petak je odbilo prijedlog obrane Sanadera da ga puste iz istražnog zatvora.

'Izvanraspravno vijeće odbacilo je naš prijedlog za ukidanje istražnog zatvora jer smatraju da o njemu ne mogu odlučivati. Međutim, problem je ono što se ustalilo kao sudska praksa da se presude višeg suda, u ovom slučaju Vrhovnog suda, ne objavljuju. Time što nema javne objave, odluke bi se trebale moći pobijati', kazala je Sanaderova odvjetnica Jadranka Sloković.

Ustvrdila je da je riječ o potpuno krivoj praksa, kojom su povrijeđena Sanaderova prava, zbog čega je najavila i ustavnu tužbu.

Odluku Vrhovnog suda prenosimo u cijelosti.

'Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon sjednice vijeća održane 2., 3. i 4. travnja 2019. donio presudu pod poslovnim brojem I Kž-Us 2/2018. Izreka presude ima pet točaka.

Djelomično je prihvaćena žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni pa je optužni I. S. na temelju članka 291. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora 6 (šest) godina. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je kazna koju je izrekao prvostupanjski sud preblaga.

Prvostupanjski je sud pravilno pošao od šireg konteksta jer je riječ o osmišljenoj političkoj korupciji u njenom najtežem obliku. Također je pravilno uzeta u obzir izuzetna pogibeljnost postupanja koje se očituje u tome da je optuženik najteži oblik političke korupcije sam osmislio, a u realizaciji kriminalnog plana i njegovu prikrivanju je bio ustrajan. Riječ je o korupciji koja se provodila kao način života u uvjerenju da je obnašanje najodgovornijih funkcija u društvu osnova bogaćenja, a u svemu je bilo dominantno koristoljublje.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je tim okolnostima dan premali značaj. Ocjena je najvišeg suda u Republici Hrvatskoj da je ovakav oblik koruptivnog postupanja čelnog čovjeka izvršne vlasti, motiviran isključivo lukrativnim pobudama, jedan od najpogibeljnijih oblika kriminalnog postupanja jer se zbog uskih egoističnih interesa grubo obezvređuju temeljne društvene vrijednosti na kojima počivaju demokratski uređene države i to od samog vrha vlasti koji je izabran da te vrijednosti brani i koji mora biti garant poštivanja zakona.

Kada predsjednik Vlade koristi državne institucije radi svog beskrupuloznog bogaćenja, pritom smišljeno dajući takvom kriminalnom postupanju privid zakonitosti, na taj način ne samo da nanosi visoku materijalnu štetu društvu, nego i krši princip vladavine prava koji je conditio sine qua non svakog pravno uređenog društva i koji prema članku 3. Ustava Republike Hrvatske čini jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske.

Osim toga, nije pravilno niti cijenjena okolnosti da je optuženik počinjenjem ovog kaznenog djela ostvario za sebe izuzetno visoku protupravnu imovinsku korist i to 17.450.000,00 kuna. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će kazna zatvora 6 (šest) godina ispuniti svrhu kažnjavanja propisanu zakonom na način da će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, kao i omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

Djelomično je prihvaćena žalba optuženog S. F., a u povodu te žalbe po službenoj dužnosti, preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o imovinskopravnom zahtjevu pa je na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećenoj Republici Hrvatskoj djelomično dosuđen imovinskopravni zahtjev 14.919.196,05 kuna.

Određeno je da petorica optuženika (tri fizičke i dvije pravne osobe) navedeni iznos solidarno uplate u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana pravomoćnosti presude pa do isplate. Naime, trgovačko društvo I. n. d.o.o. je u u Državni proračun uplatilo 222.810,00 kuna s osnove protupravne imovinske koristi koje je steklo optuženo trgovačko društvo M. F. d.o.o. pa je za taj uplaćeni iznos trebalo umanjiti visinu procijenjene štete u odnosu na sve optuženike kao solidarne dužnike.

U povodu žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, optuženog I. S., optuženog S. F. i optuženog M. M., a po službenoj dužnosti, preinačenja je prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi u odnosu na optuženog I. S. na način da se na temelju članka 560. stavaka 1. i 2. ZKP/08. utvrđuje da novčani iznos od 10.000.000,00 kuna (deset milijuna kuna) i 1.000.000,00 EUR-a (jedan milijun eura) u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate predstavlja imovinsku korist koju je optuženi I. S. ostvario kaznenim djelom iz članka 291. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te da navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske. Naloženo je optuženom I. S. da Republici Hrvatskoj isplati navedeni novčani iznos od u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je optuženi I. S. stekao protupravnu imovinsku korist 17.450,000,00 kuna koju ne smije zadržati, ali se pozvao na odredbe pogrešnog zakona pa je zato prvostupanjska presuda preinačena u ovom dijelu.

U povodu žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, optuženog I. S., optuženog S. F. i optuženog M. M., a po službenoj dužnosti, preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi u odnosu na optuženo trgovačko društvo M. F. d.o.o. u stečaju i optuženo trgovačko društva C. za r. u s. H. d.o.o. na način da se neće oduzeti imovinska korist pribavljena kaznenim djelom od navedenih trgovačkih društva. Naime, Republici Hrvatskoj je dosuđen imovinskopravni zahtjev koji su navedene pravne osobe dužne solidarno platiti, a koji odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi oduzetoj od optuženih trgovačkih društava. U toj situaciji se imovinska korist neće oduzeti jer je potpuno obuhvaćena dosuđenim imovinskopravnim zahtjevom.

U ostalom dijelu žalbe Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i optuženog S. F. te žalbe optuženog I. S. i optuženog M. M. u cijelosti odbijaju se kao neosnovane te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.