Bjelorusija ima majušnu muslimansku populaciju (15-ak tisuća Tatara) i ona nije radikalna. U toj, za 21. stoljeće nevjerojatno izoliranoj europskoj zemlji nema oružanog pokreta otpora režimu, poput IRA-e ili ETA-e. Nema ničeg sličnog.

Postoje, navodno, radikalni ljevičari, no njihovo djelovanje nije ni blizu gerili iz njemačkog RAF-a ili talijanskih Crvenih brigada. Nema ni neonacističkih paravojnih grupa, poput onih koje su zadnjih godina počele napadati državne institucije u susjednoj Rusiji.

Jedini terorizam u Bjelorusiji permanentno proizvodi država. Ubojstva, sumnjiva samoubojstva, nestanci, brutalna premlaćivanja i teške robije za ljude koji se javno protive diktaturi razlog su što Aleksandr Lukašenko, skupa sa svojom povećom svitom KGB-ovaca, generala i aparatčika, već godinama nema pravo stupiti na teritorij Europske unije.

Sukob unutar bjeloruskog KGB-a ili totalna panika

Slabašna oporba, sastavljena od mladenačke inteligencije, prozapadnih političara, aktivista za očuvanje bjeloruskog jezika i kulture (javnim životom dominira ruski, iako su 81 posto stanovništva Bjelorusi), dosad je pokušavala pokrenuti masovne građanske prosvjede pred izbore - isprovocirati događaje slične onima u Srbiji 1999. ili u Ukrajini 2004/2005. godine. Terorizam koji bi išao na ubijanje slučajnih prolaznika ne doima se kao djelo tih društvenih sila.

'Teza da iza bombaškog napada na metro u Minsku stoje tajne službe trenutno figurira kao glavna među nezavisnim politolozima i analitičarima u Bjelorusiji', izjavio je u telefonskom razgovoru za tportal Fjodor Pavljučenko, urednik opozicijske web stranice Hartija 97. Prvi urednik, Oleg Bebenin, lani je pronađen obješen u svojoj vikendici, a njegovi prijatelji i suradnici ne vjeruju u službenu verziju po kojoj je počinio samoubojstvo.

'Prije predsjedničkih izbora 2001. i 2006. godine u bjeloruskoj su se javnosti pojavljivale navodne organizacije koje su slale proglase kako se oružjem namjeravaju boriti protiv Lukašenkovog režima. No nitko za njih dotad nije čuo, a nakon izbora odmah bi nestale. Stoga ne sumnjamo da se radilo o projektima tajnih službi', podsjeća Pavljučenko.

Fjodor Pavljučenko, kao i bivši ruski dopisnik iz Minska Pavel Šeremet (Lukašenko ga je izbacio iz zemlje još 90-ih), smatra da je bomba u metrou najvjerojatnije postavljena iz dva razloga.

'Prva je sukob unutar specijalnih službi. Sudar starih vukova s mladima mogao je isprovocirati teroristički čin', izjavio je Šeremet za Kommersant.

'Druga verzija vezana je uz ekonomiju: u Bjelorusiji već dva tjedna vlada panika na deviznom tržištu. Sada će, naravno, Rusija skočiti da pomogne bratskome narodu, a Europa, naravno, neće baš sada uvoditi sankcije. Zato mi se korist za vlast čini očiglednom', dodao je Šeremet.

Nema jeftine ruske nafte - nema šećera na policama

Fjodor Pavljučenko u razgovoru za tportal podsjetio je da se ekonomija Bjelorusije nalazi pred kolapsom, prvi put otkako je državne uzde preuzeo Lukašenko. Taj bivši upravitelj sovjetskog kolhoza godinama je uspijevao osiguravati Bjelorusiji značajan ekonomski rast i socijalnu stabilnost, i to u vremenima kada su okolne države – od Ukrajine do članica EU Litve i Latvije, trpjele brutalna društvena raslojavanja.

'Njegova ekonomska politika zasnivala se na sovjetskom modelu, dotacijama i dostavi jeftine nafte od savezničke Rusije, koju bi potom skupo preprodavao na zapad. Istovremeno, bjeloruski su proizvodi bili plasirani na rusko tržište, premda realno nisu bili konkurentni. No otkako je Medvedev došao za predsjednika Rusije, dotacije su se dramatično smanjile, nema više povlaštene nabavke energenata i Lukašenko nema otkuda plaćati socijalni mir', ispričao je Pavljučenko za tportal.

I Europska unija blokirala je novčanu pomoć Minsku nakon što je u prosincu prošle godine Lukašenko još jednom pobijedio na predsjedničkim izborima, teško usput premlativši i zatvorivši predstavnike opozicije. 'Ne da nema deviza, nego nema šećera na policama dućana. Počele su nestašice kao u smiraj Sovjetskog Saveza 80-ih', priča Pavljučenko.

Više analitičara slaže se da će, bez obzira tko stoji iza zločina na metro stanici Oktjabrskaja, Aleksandr Lukašenko iskoristiti napetu situaciju za dodatno 'šarafljenje' društva i obračun s 'unutarnjim neprijateljima'.

No ima i onih koji misle drukčije. Bjeloruski politolog Aleksandr Feduga za Kommersant je otklonio tezu da bi teroristički čin po ičemu mogao biti koristan Lukašenkovoj piramidi.

'Vlast je najmanje od svih zainteresirana za dodatno 'šarafljenje', jer bi to proizvelo krajnje negativan učinak i kod kuće i vani. Situacija se tek počela smirivati poslije političke krize izazvane prosinačkim izborima', smatra Feduga.

Neki od predsjedničkih kandidata na tim predsjedničkim izborima još uvijek su iza rešetaka jer su nakon objavljivanja rezultata (po kojima je 'veliki vođa' dobio skoro 80 posto glasova) pokušali organizirati protest u centru Minska. Andreju Sannikovu (drugi po broju glasova) zbog toga prijeti 15 godina zatvora. Pjesnik Vladimir Nekljajev (petoplasirani u izborima) teško je pretučen i nalazi se u kućnom pritvoru s teškim ozljedama glave, a vlasti mu, prema nekim izvorima, odbijaju pružiti adekvatan medicinski tretman. Toliko o terorizmu.