Bosanac, tadašnji pripadnik TO-a, kazao je kako su, nakon napada hrvatskih paravojnih postrojbi sredinom kolovoza 1991., mještani sela između Okučana i Novske pobjegli u šumu i sami se organizirali. Nitko tu, po riječima svjedoka, nije imao nikakvu obavezu, već je došao tko je mogao, a krajem rujna je stigla JNA nakon čega su se priključili teritorijalnoj obrani i dobivali plaće od vojske. Dodao je kako ne zna od koga su dobili naoružanje te da je čitav narod bio, putem televizije i tiska, pripremljen za sukobe.

Suđenje Španoviću, započeto 17. rujna 2009., iznova je započeto 12. veljače jer je u međuvremenu promijenjen sastav sudskog vijeća koje vodi postupak. Pred vijećem za ratne zločine postupak je ponovno započeo utvrđivanjem optužnice i izjava ranije ispitanih svjedoka te ponovnim izjašnjavanjem optuženog o krivnji. Do promjene sastava sudskog vijeća došlo je zbog reizbora sudaca u sklopu reforme pravosuđa, koji je stupio na snagu početkom ove godine.

Španović se tada, u ponovnom obraćanju sudskom vijeću, nije izjasnio o krivnji, nego je samo potvrdio da je u navedeno vrijeme bio u zatvoru u Staroj Gradiški odbacivši navode da je zlostavljao zatvorenike.

U rujnu 2009., u prvom obraćanju sudu, optuženi je ustvrdio da je u listopadu 1991. boravio u zatvoru u Staroj Gradiški i da je ondje bio samo 8. listopada 1991., te da je bio mobiliziran ukupno desetak dana.

Dodao je kako je tih dana konzumirao alkohol i tablete, jer mu je bio ranjen brat, koji je kasnije preminuo, te istaknuo kako je spreman suočiti se s oštećenima i ispričati im se za nanesenu bol.

U početku dokaznog postupka početkom prosinca 2009. ispitani su svjedoci suda Željko Grgić i Željko Knežević, koji su potvrdili da je optuženi u navedenom razdoblju bio pripadnik teritorijalne obrane te naveo kako nemaju izravnih spoznaja o zločinu za koji se Španović tereti.

Grgić, u to vrijeme zarobljenik u mjesnom uredu u selu Rajić i Knežević, koji je boravio na okupiranom teritoriju u selu Borovac, rekli su da su viđali Španovića naoružanog, u sivomaslinastoj vojnoj odori te da su od drugih čuli glasine o maltretiranjima zarobljenika.

U veljači 2010. kao svjedok saslušan je tadašnji zapovjednik TO Novske Slobodan Gubić koji je posvjedočio da je optuženi Španović u postrojbi proveo petnaestak dana te da je, nakon što mu je ubijen brat, premješten na rad u Crveni križ u Borovcu.

U optužnici na koju je srbijansko tužiteljstvo za ratne zločine podiglo 3. lipnja 2009. Španovića se tereti da je od početka listopada 1991. do kraja siječnja 1992., u zatvoru u Staroj Gradiški okrutno postupao prema hrvatskim civilima, mučio ih i tjelesno ozljeđivao, nanoseći im velike patnje, tjelesnu i duševnu bol, čime je izvršio kazneno djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Kako se navodi, krajem rujna i početkom listopada 1991. godine, svi oštećeni, stanovnici sela Borovca u općini Novskoj, istjerani su iz svojih kuća i odvedeni u zatvor u Staroj Gradiški, gdje su boravili do kraja siječnja 1992. godine, kada su razmijenjeni ili pušteni.

Cijelo to vrijeme punu vlast nad njima imali su pripadnici teritorijalne obrane tzv. krajine, među kojima i okrivljeni 49-godišnji Španović, rodom iz Novske, koji je do sada živio u vojvođanskom mjestu Čelarevu.

Postupak protiv Španovića vodio je Županijski sud u Požegi, a srbijansko pravosuđe preuzelo je predmet temeljem Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, zaključenog između srbijanskog Tužiteljstva za ratne zločine i hrvatskoga Državnog odvjetništva.