Dubrovački puk skupio se jučer tisuću i 38. put kako bi na festi slavio i hvalio svoga parca Vlaha. Drevna je to tradicija koja je uz svetkovinu nezamisliva bez tradicionalne tombole na Stradunu. Uz listić i olovku, neizbježna 'tombola oprema' su i naranče i jaja
Još od 1842. Dubrovčani kupuju listiće nadajući se osvajanju bogatih nagrada tombole. No nije dubrovačkom puku stalo do nagrada, koliko do starog običaja izražavanja nezadovoljstva kada na listiću nema upravo izvučenog broja.
Na Stradunu se odigrao poznati scenarij - domaća inačica Marija Sedmaka oglasi broj, a kad broj nije tvoj, kiša projektila u obliku svježih jaja, naranača i pokojeg jogurta leti prema zvoniku na kojem odabrani pokornik okreće brojeve.
U prvi mah, trpljenje hranjive rafalne paljbe čini se kao nezahvalna uloga, no čovjeku sa zvonika to je čast i dika. Okretač brojeva sve je stoički podnio, jer važno je jedino očuvanje tradicije. A iza žičane ograde, kaže, zaštićen je kao endemska vrsta.
U isto vrijeme ispod zvonika čula su se nadmetanja mladih fakina o tome koji je projektil najbolje odsjeo na zvoniku. Stradao je i značajan broj slučajnih prolaznika.
I na kraju, sretni i zadovoljni bili su i dobitnici i gubitnici, a deblji kraj izvukli su jedino gradski čistači.
