'Postupak za ishođenje dozvola započet je '90-ih i završen je postupak krajem '90-ih. Rađena je studija utjecaja na okoliš, no tada na snazi nisu bile i nisu se primjenjivale kod nas direktive o staništima. Mi, kao ozbiljna i odgovorna zemlja koja za nekoliko mjeseci ulazi u Europsku uniju, ne možemo ulaziti u one investicije, bez obzira što formalno pravno postoje dozvole, koje nisu u skladu s europskim direktivama. To bi bilo licemjerno. Inzistirao sam na dodatnim istraživanjima koja su bila započeta početkom godine od strane HEP-a, odnosno Europske banke za obnovu i razvoj i ta istraživanja su završena, no nisu još javno prezentirana. Neslužbene informacije govore u prilog tome da su na tom području utvrđene endemske vrste, i neke koje su strogo zaštićene i koje bi bile ugrožene jednom takvom investicijom. Stoga smatram da u takav projekt ne bi trebalo ići', kazao je Zmajlović na predstavljanju Zakona o zaštiti prirode.

Poručio je kako će končanu odluku donijeti Vlada, odnosno HEP kao investitor, no uvjeren je da kada sve argumente stave na stol, da neće inzistirati na ovakvoj investiciji.

Zmajlović je informacije o Ombli podijelio s novinarima tijekom prezentacije Zakona o zaštiti prirode koji bi za budućnost trebao pomiriti zaštitu prirode i investicije.

'Ključni izazov pri izradi novog Zakona o zaštiti prirode vidjeli smo u činjenici da vlada opća percepcija kako zaštićena područja, kao i ekološka mreža u cjelini, blokiraju razvoj i investiranje i ne doprinose značajno poboljšanju kvalitete života. Ovim zakonom stvaramo pravni okvir za poboljšanje investicijske klime, za kvalitetan suživot čovjeka i prirode i za definiranje zaštite prirode kao platforme razvoja, što će sve direktno utjecati na poboljšavanje kvalitete života', poručio je Zmajlović

Kao jednu od najvažnijih novina naveo je sudjelovanje javnosti u najranijoj fazi izrade strateških dokumenata, gdje bi lokalna zajednica, investitor i stručne službe morali surađivati od prvog dana kada se radi strateški plan za neko područje, županiju, grad ili regiju.

'Na primjer, danas su mnogi projekti planirani u prostornim planovima, no kada dođe do studije utjecaja na okoliš oni padaju. To se mora promijeniti i to mora postati prvi korak. Da bi to zaživjelo, građani, investitori, moraju imati jasnu i dostupnu sliku što je moguće i pod kojim uvjetima', pojasnio je Zmajlović, kazavši da bi se sukladno novom načinu suradnje trebali planirati oni zahvati koji mogu proći u praksi.

Osim toga, prema novom zakonu pojednostavnio bi se i pojeftinio postupak ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu, jer bi se većina procjena donosila u tzv. screeningu, odnosno prethodnom postupku.

'Budući da praksa pokazuje da u 90 posto slučajeva zahvati nemaju utjecaja na ekološku mrežu, ovime će se postupak skratiti s prosječnih 120-180 dana na maksimalno 75. Time će se investitoru uštedjeti od 20.000 do 50.000 kn jer se za pojedine zahvate (one za koje se procijeni da nemaju negativan utjecaj na ekološku mrežu) neće trebati raditi studija utjecaja na okoliš', pojasnio je Zmajlović.

Ukoliko se pak u screeningu, a kasnije i kroz studiju utjecaja na okoliš pokaže da bi investicija mogla imati utjecaja na ekološku mrežu, krajnju odluku donosit će Vlada kroz odluku o prevladavajućem javnom interesu. Takvu odluku, kazao je Zmajlović, Vlada bi donosila samo u rijetkim situacijama poput izgradnje prometnica, hidroelektrana i slično.

Novinari su stoga Zmajlovića upitali da li bi Vlada takvu odluku donosila i u slučaju termoelektrana na ugljen.

'Govorio sam općenito o zahvatima u prostoru i kada ova glavna ocjena, ocjena zahvata pojedinog na ekološku mrežu kaže da nije moguće izvesti zahvat a da nema negativnih ili trajnih posljedica na ekološku mrežu, tada postoji taj instrument utvrđivanja prevladavajućeg javnog interesa uz propisivanje kompenzacijskih mjera. Kada bi ova vaša termoelektrana bila izvan ekološke mreže, onda ne bi trebali utvrđivati prevladavajući javni interes, ali kada bi bila unutar mreže, a sama procjena bi utvrdila da ju nije moguće izgraditi, onda bi trebalo utvrditi prevladavajući javni interes. Ali ako govorimo o termoelektrani, onda se tu uvijek analiziraju neke alternativne opcije, znači termoelektrana bi trebala biti smještena na nekoj konkretnoj lokaciji kao što je hidroelektrana koja prati tok rijeke', kazao je Zmajlović.

Zakon o zaštiti prirode izmjene će uvesti i u sustav zaštićenih područja. Naime, putem upravnih nadzora koji su provedeni u 2012. godini, prvi put nakon 2001. godine, izvršena je analiza rada javnih ustanova za nacionalne parkove i parkove prirode. Utvrđene su brojne nepravilnosti, od onih u postupcima javne nabave, zapošljavanja, izmjena općih akata bez nadzora pa do nenamjenskog i nedopuštenog trošenja sredstava.

Stoga je Vlada odlučila uvesti i neke druge modele upravljanja tim javim ustanovama, pa je zakonom Vladi omogućeno osnivanje Nacionalne parkovne agencije, odnosno javne ustanove koja bi upravljala s dva ili više nacionalna parka ili parka prirode.

'Nacionalna parkovna agencija nije do kraja razrađena, ali su uvrštene odredbe koje omogućavaju njeno osnivanje. Hoće li do osnivanja i doći, ovisit će i o studiji koja se izrađuje, a koja je financirana iz sredstva darovnice GEF-a (Global enivironmental facility)', kazao je Zmajlović, kazavši da bi se odluka na osnovi studije mogla donijeti nakon svibnja 2013.