Velikobritanski otok kao da je digao sidro i krenuo na put što dalje od europskog kontinenta. Premda je ideja konzervativaca o održavanju referenduma za izlazak iz EU-a zasad neuspješno prošla u parlamentu, unutarstranačka opozicija europskim nastojanjima Davida Camerona sve je šira i radikalnija. Je li britanski premijer ostao sam među svojima?
Torijevski zastupnici ne daju mira svojem čelniku i sve upućuje na to da će mu zagorčati nastavak političkog života ukoliko ne promijeni retoriku oko britanskog angažmana u EU. Nakon neuspješnog glasovanja za održavanje referenduma na temu izlaska iz Unije, konzervativci su stavili na nišan Cameronova pregovarača s Bruxellesom, sira Johna Cunliffea.
Cunliffeov grijeh je što je uključio Veliku Britaniju u financiranje paketa pomoći Grčkoj, Portugalu i Irskoj. Čovjeku je odviše na srcu ideja da Otok pripada Europskoj uniji, pa će tako torijevski zastupnik Julian Lewis reći za BBC: 'Ako želite povratak ovlasti iz Bruxellesa u London, onda na pregovaračko mjesto trebate staviti osobu koja ima povjerenje parlamenta.' Lewisu u riječ uskače kolega iz stranke, Douglas Carswell, primjedbom da je britanska diplomatska služba odlučno integracionistička. Što je, jasno, nedopustivo u vrijeme kada London čini sve ne bi li se distancirao od krize eurozone i izdvojio se što je više moguće od zajedničke fiskalne politike.
O tome kako je pozamašna skupina euroskeptičnih torijevaca nabrušena na Uniju, govori i sve očitija netrpeljivost prema koalicijskom liberalno-demokratskom partneru. Njihov čelnik Nick Clegg nekoliko je puta izjavio kako bi izlazak Velike Britanije iz Europske unije imalo katastrofalne posljedice po otočku ekonomiju. Za konzervativce ogađene mogućim briselskim uplivom u financijsku regulaciju, liberalni demokrati su 'pravi ekstremisti'. Gorespomenuti Carswell također dodaje da je Konzervativna stranka praktički vođena malim ekskluzivnim klubom lijevo orijentiranih torijevaca.
Unatoč galami Cameronovih kolega, perspektiva odnosa Velike Britanije i Unije je turobna. Čak ni za 'prave ekstremiste' poput Camerona i Clegga, njemačka ideja o skoroj promjeni Maastrichtskog ugovora – a što će zahtijevati tješnje fiskalno povezivanje zemalja članica – ne dolazi u obzir. London kao svjetsko financijsko središte ne želi dati ni jotu dodatne ingerencije Bruxellesu u stvarima novca i poreza. Cameron je već najavio veto na bilo kakvu promjenu ustava Unije i bit će uzbudljivo promatrati okršaj na relaciji Berlin - London u nadolazećem vremenu. Strategija britanskog premijera je da iskoristi krizu europartnera te ih ucijeni glasom za niz privilegija i ovlasti koje bi se vratile iz europske središnjice u London. Samo, problem je što bi kontinentalna Europa mogla u jednom trenutku shvatiti da može i bez Britanaca. U tom će slučaju povratak političkih ovlasti o kojima britanski euroskeptici sanjaju vrijediti malo do ništa.
