Nakon što je prošli tjedan smijenio ministra financija Slavka Linića premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović danas bi se prvi put na Klubu zastupnika SDP-a trebao suočiti s većim brojem svojih stranačkih kolega. Iako je stranački naputak zaključen na Predsjedništvu stranke da se SDP fokusira na euroizbore, to neće spriječiti nezavisnog zastupnika Josipa Kregara (koji u Saboru sudjeluje u kvoti SDP-a) da postavi neka pitanja Milanoviću. Uoči sjednice Kluba već mu se obratio na Facebooku
Kregar, koji je već ranije u smjeru predsjednika SDP-a uputio kritike, ovaj put mu se obraća otvorenim pismom na Facebooku, pod naslovom 'Milanović i drugi grijesi'. U pismu traži da premijer objasni razloge smjene Slavka Linića, te ga pita, ako ima sumnje da je bilo kriminala u slučaju Spačva, zašto ministra financija nije prijavio DORH-u.
Kregarovo pismo prenosimo u cijelosti:
Slavko Linić smjenjuje se radi toga što nema povjerenje predsjednika Vlade niti predsjednik i Vlada imaju njegovo povjerenje. Usput su izgovorene pohvale njegovom zalaganju, stručnosti priznato da iako ima neugodan i nepopularan zadatak ima izvjesno povjerenje javnosti. No iza tog se skriva više paradoksa i nelogičnosti.
Najprije lansirane su i informacije da se radi o mogućem kriminalu. Činjenice baš to ne potvrđuju, ali mreža njegovih prijatelja (partnera?) koji nisu poznati po etičkom poduzetništvu upozorava, izbor suradnika otkriva zakulisne svađe i borbu za moć u Ministarstvu. Sam premijer jasno aludira na kriminalnu pozadinu slučaja, prijeteći da će sam to provjeriti i da ima još sumnjivih poslova.
Ako on nešto zna, to treba javno reći. Ako sumnja, a ne zna točno, treba prijaviti DORH-u. A ako nije siguran, treba ostati kod toga da u Linića nema povjerenja.
Ako se radi samo o pitanju dobre suradnje i povjerenja, tada to treba razriješiti na Vladi i u stranci. Suprotno dojmu koji se stvara u medijima, ne on, već stranka pobijedili su na izborima i ne radi se o odnosu osoba, već pitanju stava stranke. Čak ni stranka me smjenjuje i bira, već Sabor, i to onda traži jasnije objašnjenje. To tim prije ako su istinite pohvale za rad.
Dakle, treba osuditi metodu i redoslijed odluka. Ali...
Što ako su aluzije na kriminal točne? Zašto nije najprije išla prijava DORH-u koji bi prijavu provjerio i dalje postupao? Ako se nešto znalo o drugim poslovima i slučajevima, zašto su prikrivani do ove zgode?
Doveden sam, politikom gotovog čina, u idiotsku poziciju da principijelno branim vlast i njene ministre koju sam podržavao (i birači!), ali da se ispostavi da se radi o kriminalcima koji su iznevjerili obećanja i povjerenje, ili da se prilagodim realnostima drske borbe za vlast, u stranci i državi. Bolje bih se osjećao da Linića mogu tražiti da podnese ostavku radi gubitka javnog povjerenja (vidi slučajeve Sabo i Merzel) pa da time olakša djelovanje Vlade i pomogne stranci, no sada je optužba nejasna u motivima (gdje su novci i zašto?), nelogična u obrazloženjima, no jasna u tome da se radi o sukobu frakcija. Je li Linić kriminalac? Ili neželjeni konkurent za popularnost i zasluge?
Ne smatram dobrim ni to da se ovakve zakulisne borbe odgađaju do izbora jer će tada Milanović teže braniti svoje greške i neuspjeh.
Je li pošteno šutjeti i tvrditi da to nije moj sukob jer nemam razumijevanja za takve igre? Je li pošteno sakriti svoje gađenje prema metodi? Ne smije se šutjeti kod blesavih argumentacija i izjava aktera o slučaju?
Mislim da treba reći da se SDP spustio na razinu obračuna kakve smo donedavno viđali u HDZ-u. "Power tends to corrupt, and absolute power corrupts absolutely. Great men are almost always bad men”, Lord Acton, 1887.', zaključuje citatom Kregar.