U Hrvatskoj je pitanje pobačaja zakonski regulirano 1978, no iako bi ga službeno trebale obavljati 32 zdravstvene ustanove, u zadnje vrijeme raste broj onih koje zbog prigovora savjesti ginekologa ostaju bez timova koji bi ga obavljali
Ovogodišnje istraživanje Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanja (CESI) pokazalo je da je pobačaj u Hrvatskoj ženama sve teže dostupan. Istraživanje provedeno u dvadesetak bolnica u prvoj polovici godine ukazuje na to da je priziv savjesti liječnika po pitanju pobačaja u porastu pa je tako u KBC-u Zagreb, najvećoj bolnici za ženske bolesti i porode u Hrvatskoj, 40 osoba uložilo priziv savjesti, a petero ih je obavljalo pobačaj. Upravo zbog priziva savjesti u pojedinim bolnicama pobačaji se uopće ne izvode, što je slučaj u Našicama, Požegi, Vinkovcima i Kninu, kao i u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici Sv. Duh, a kritično je i u Splitu, u kojem je 21 liječnik uložio priziv, a pobačaje još obavlja samo jedan.
'Nedopustivo je da u državi u kojoj je zakonski dozvoljen pobačaj na zahtjev žene postoje državne bolnice u kojima se svi liječnici pozivaju na prigovor savjesti. Bolnice samostalno odlučuju hoće li omogućiti ženama uslugu koja im je zakonski zagarantirana. To ukazuje na to da se radi o potpuno nereguliranom području bez kontrole nadležnih institucija, prvenstveno Ministarstva zdravlja', kaže Nataša Bijelić, a s kolegom Amirom Hodžićem provela je istraživanje 'Siva zona – pitanje pobačaja u Republici Hrvatskoj'.
Bijelić ističe da je reproduktivno zdravlje jedino područje u medicini u kojem se prihvaća sloboda savjesti kao argument za ograničavanje prava pacijentica na zakonom dozvoljenu medicinsku uslugu kao što je prekid trudnoće.
'Liječnici koriste svoju poziciju moći i autoriteta kako bi nametnuli vlastita uvjerenja pacijenticama, ovisne o njima u pružanju zdravstvenih usluga. Stoga prigovor savjesti narušava zakonsko pravo na prekid trudnoće i poziva na diskriminaciju osoba kojima je potrebna određena usluga', smatra Nataša Bijelić.
Pravo prigovora savjesti postoji i liječnici se kod nas mogu pozvati na to svoje legalno pravo, no onda ne bi trebali raditi u javnim zdravstvenim ustanovama, već u privatnim. Događa se da zbog priziva savjesti bolnice koje su u sastavu HZZO-a, dakle javne su, ostaju bez svih liječnika pa se žene koje se odlučuju na pobačaj upućuju u druge, udaljenije bolnice. Ne bih rekla da su za to krivi ravnatelji tih bolničkih ustanova, nego opće nepoštivanje svih zakona.
U Republici Hrvatskoj žene imaju legalno pravo na abortus, što znači da liječnici koji se pozivaju na priziv savjesti trebaju prepustiti mjesto kolegama koji oko toga nemaju dvojbi, a oni neka idu raditi u privatnu praksu. Ako zakon kaže da je zdravstvena ustanova dužna obavljati pobačaj, onda liječnik ima pravo reći: 'Zbog prigovora savjesti ne želim raditi u toj ustanovi.' Naravno, možemo razgovarati i o promjeni postojećeg zakona, što smatram da ne bi bilo dobro jer postoje brojni medicinski i ini drugi razlozi kada je pobačaj za ženu manje zlo.
Na kraju, kad bismo zabranili pobačaj, a imate osobe koje iz raznih razloga ne mogu zadržati trudnoću, tada te žene ne bi imale druge opcije nego napraviti ga ilegalno - ako se u obzir uzmu i komplikacije, trošak je daleko skuplji od troška legalnog pobačaja', kaže dr. Đula Rušinović Sunara, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata. No pacijentice imaju pravo tužiti bolnicu ako ne mogu ostvariti zakonom garantirano pravo na pobačaj.
'Nitko nije za pobačaj, ali ne može ga se zabraniti. I ne može se dogoditi da bolnica to ne radi, makar platila honorarno vanjskog izvršitelja. Žena je u protivnom može tužiti', napominje ginekolog, dr. Dubravko Lepušić iz KBC-a Sestre milosrdnice.
Đula Rušinović Sunara smatra kako se konstantno u dnevnopolitičke svrhe aktualizira priča o pobačajima, čime se zapravo odvraća pozornost javnosti od većih tema u našem zdravstvu, kao što je pitanje izdvajanja HZZO-a iz državne riznice.
Dodaje da postoji pravo prigovora savjesti, no i kako dosadašnja iskustva pokazuju da se žene kanalizira da ga obave u privatnoj praksi. 'Prema onom što se može pročitati na internetskim forumima, ispada da za neke liječnike prigovor savjesti 'ujutro vrijedi, a popodne ne vrijedi', no žene o tome ne žele govoriti javno i teško ćete naći onoga tko će vam to potvrditi imenom i prezimenom', kaže dr. Rušinović Sunara. Pobačaji spadaju u sferu privatnosti, a pogotovo u tradicionalnim patrijarhalnim sredinama to je tabu tema, nešto o čemu se nerado govori i među najbližim članovima obitelji.
Dr. Rušinović Sunara veli kako u bolnicama koje zbog priziva savjesti liječnika više ne izvode pobačaje krivnju za nastalu situaciju ne snose ravnatelji jer u našoj situaciji ne bi ni mogli naći zamjenu za sve liječnike, niti ih mogu otpustiti zbog priziva savjesti. 'Na zapadu liječnici nisu zaposlenici nego su ugovorni djelatnici pa nemaju tih problema', zaključuje predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.
S druge strane predsjednik Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL), dr. Trpimir Goluža, kao ginekolog i jedan od liječnika koji su uložili priziv savjesti, ističe obvezu liječnika na poštivanje ljudskog života.
'Život je neprikosnovena kategorija i najveća vrijednost za koju se u svom radu zalažu i bore svi zdravstveni djelatnici, neovisno o stupnju njihova obrazovanja. Mi liječnici se školujemo da bismo spašavali i unapređivali ljudski život, a ne da bismo ga uništavali ili eliminirali. Uostalom, i Hipokratova prisega nas obvezuje na poštivanje ljudskog života od samog njegova začetka. Pobačaj je jedan od najeklatantnijih oblika narušavanja dostojanstva svakog živog bića. Ne samo žene kojoj se izvodi, već i čovjeka koji ga izvodi, a pogotovo nerođena djeteta. Zato je i razumljivo da mnogi od nas imaju priziv savjesti na obavljanje pobačaja', kaže dr. Goluža.
Upitali smo ga postoji li ipak mogućnosti da neki liječnici ulažu prigovor savjesti na obavljanje pobačaja i zbog toga što tjeraju vodu na svoj mlin, odnosno jer na taj način ostvaruju zaradu u privatnim praksama ili stoga što im je to u neku ruku izgovor da manje rade.
'Nije mi poznato da postoje liječnici koji koriste institut priziva savjesti zbog ostvarivanja materijalne koristi ili oslobađanja od radnih obveza. Ako je to istina, smatram to krajnje neprihvatljivim ponašanjem koje je nužno sankcionirati', izjavio je predsjednik HUBOL-a odgovarajući na tportalov upit.