Priopćenje prenosimo u cijelosti.

'Praksa Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije jasno i sve izrazitije ide u smjeru zaštite jednakosti istospolnih zajednica. Pri tome je važno imati na umu da temeljno pravo na obiteljski život, i sve što iz njega proizlazi, jest zajamčeno i heteroseksualnim i homoseksualnim zajednicama (posljednji je primjer toga presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Vallianatos protiv Grčke od 7. studenog ove godine), bez obzira na ovakvu ili onakvu definiciju braka.

Stoga, uvođenje ovakve odredbe u Ustav ne bi samo trenutno nanijelo štetu interesima jedne manjine, već bi Hrvatsku okrenulo u smjeru suprotnom jasnim tendencijama razvoja zaštite ljudskih prava u Europi. Također bi onemogućilo LGBT zajednicu da, kao i druge društvene skupine, promiče svoja prava i interese kroz redovne političke procese. Uđe li ova odredba u Ustav, u budućnosti će ju biti izuzetno teško izmijeniti, iako – suprotno određenim mišljenjima – smatramo da nema temelja za tvrdnju da je takvo što moguće jedino novim referendumom. Takvom bi se interpretacijom ustavna definicija braka hijerarhijski postavila iznad svih ostalih ustavnih vrednota, uključujući i ljudska prava.

Predloženom bi se izmjenom Ustava Hrvatska u pogledu zaštite jednakosti jasno odvojila od rastućeg broja država članica Europske unije, od kojih su mnoge već legalizirale istospolni brak. Kao članica Vijeća Europe i EU, Hrvatska ne može ignorirati tu realnost, bez obzira na rezultat referenduma. Kako ćemo se, na primjer, postaviti prema istospolnim brakovima zakonito sklopljenima u drugim državama članicama EU?

Ovim se referendumom, naravno, ne odlučuje o tome hoće li se u Hrvatskoj legalizirati istospolni brak. To pitanje još nije pokrenuto niti u javnosti niti u političkom procesu. Predloženom se ustavnom odredbom ne daje odgovor ni na jedan aktualni društveni ili pravni problem, niti se na bilo koji način mijenja trenutno pravno uređenje bračnih i obiteljskih odnosa. Jedina joj je svrha isključivanje manjine iz redovnog demokratskog političkog procesa u kojemu bi se, možda, jednom u budućnosti mogla izboriti za ista ona prava koja su u većini zapadnoeuropskih država već zajamčena. Riječima američkog Vrhovnog suda, radi se o odredbi koja 'nije usmjerena nijednoj odredivoj legitimnoj svrsi niti konkretnom cilju', odnosno 'klasifikaciji osoba koja je sama sebi svrhom'. (Romer v Colorado, 1996.)

Šire od toga, naše je duboko uvjerenje da je smisao postojanja temeljnih prava, zajamčenih kako Ustavom RH tako i europskim i međunarodnim pravom, upravo u tome da spriječi većinsko odlučivanje na štetu manjine. Smatramo da, kao što demokracija nije puka vladavina većine nad manjinom, tako se u liberalno-demokratskom političkom sustavu ni referendum ne bi smio koristiti kao instrument zamrzavanja određenog, pa čak i većinskog, skupa vrijednosti, na štetu pluralizma i ravnopravne participacije svih društvenih skupina u političkom procesu.'

U priopćenju je iznesen osobni stav potpisnika: prof.dr.sc. Tamare Ćapete, prof.dr.sc. Iris Goldner Lang, prof.dr.sc. Tamare Perišin, doc.dr.sc. Snježane Vasiljević, Mislava Mataija, PhD i Filipa Kuhte, LLM.