Akademik Bojan Jelaković, vodeći hrvatski hipertenziolog sa zavidnim međunarodnim ugledom, jedan je i od vodećih europskih stručnjaka i istraživača na području arterijske hipertenzije. Njegova istraživanja balkanske nefropatije rezultirala su potpunim razjašnjenjem njezine etiologije, pa time takvi rezultati postaju dijelom povijesti medicine, navodi se na stranicama HAZU-a. Znanstveno-publicistička aktivnost i vođenje znanstvenih projekata svrstavaju profesora Jelakovića u vodeće hrvatske znanstvenike u kliničkoj medicini, ali i šire. Iznimno je aktivan u organizaciji znanstvenih i stručnih skupova te godinama nastupa kao pozvani predavač diljem Europe i svijeta. Vrlo je uspješan i kao mentor mladim znanstvenicima i specijalizantima. S akademikom Jelakovićem razgovarali smo uoči FOODCOOLTOUR konferencije, na kojoj će se, među ostalim, govoriti o prekomjernom unosu soli.

Unosimo li previše kuhinjske soli svakodnevno konzumirajući hranu?

Jedemo preslanu hranu unoseći dva do tri puta više kuhinjske soli, a preporuka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iznosi pet grama na dan. Funkcionirati možemo i s dnevnim unosom kuhinjske soli manjim od grama, koliko se nalazi u svakodnevnim zdravim namirnicama, a koje ne jedemo dovoljno.

Ovu lošu naviku vučemo iz razdoblja prije nekoliko stotina godina, kada su ljudi shvatili da soljenjem mogu sačuvati hranu, a izumom hladnjaka takav način konzerviranja postao je nepotreban. No loša navika je zadržana, a soli se vrlo teško odričemo.

Prilikom unosa natrija trebamo misliti i na drugi elektrolit koji je ključan za normalan rad organizma, zdravlje i dugovječnost, a to je kalij. Ljudi su ga u prošlosti unosili nekoliko puta više od natrija, a danas je obrnuto. Kalija unosimo znatno manje od 3,5 grama dnevno, koliko ga preporučuje WHO.

Dakle danas unosimo puno previše kuhinjske soli i premalo kalija, što je izravno povezano s porastom krvnoga tlaka, većom učestalošću arterijske hipertenzije, tihoga ubojice broj jedan, većim kardiovaskularnim pobolom i smrtnošću, ali i čitavim nizom drugih bolesti, pa i nekih karcinoma, s kojima je povezan prekomjeran unos kuhinjske soli.

Smanjenje unosa kuhinjske soli potrebno je preporučivati svima jer je to najjeftiniji i najučinkovitiji vid primarne prevencije.

Gdje se skriva prekomjerna kuhinjska sol te u kojoj hrani osobito?

Naš narod smatra da se najviše kuhinjske soli nalazi u suhomesnatim proizvodima, siru, dodacima jelima i gotovim juhama, što su pokazale ankete koje posljednjih 20-ak godina provode Hrvatsko društvo za hipertenziju i Hrvatska liga za hipertenziju. Ipak, najveću količinu soli dnevno unesemo onom namirnicom koju najčešće i najviše jedemo, a to je kruh, kao i drugi pekarski proizvodi. Provodeći redovite akcije, napravili smo velik korak te podigli zdravstvenu pismenost i osvijestili populaciju o tome da su pekarski proizvodi važan izvor skrivene kuhinjske soli jer je postotak onih koji to znaju sve veći. Zbog toga je i Croatian Action in Salt and Health (CRASH) - Hrvatska akcija protiv prekomjernog unosa kuhinjske soli, a za zdravlje svoj fokus stavila upravo na te proizvode.

U suradnji s industrijom, Hrvatskom agencijom za poljoprivredu i hranu (HAPIH), ali i donošenjem dviju odredbi Ministarstva poljoprivrede, udio kuhinjske soli u kruhu i pekarskim proizvodima manji je za oko 20 posto nego što je bio na početku naše akcije. To je uspjeh koji možemo usporediti s medaljom na Olimpijskim igrama.

U posljednje vrijeme primjećujemo i to da uvozni kruh koji se prodaje u raznim trgovačkim lancima također sadržava jednak udio kuhinjske soli kao naš. I druga industrija hrane se pridružila tome i pokazala da je društveno odgovorna. Tako je primjerice PIK Vrbovec prije nekoliko godina smanjio udio kuhinjske soli u svim svojim proizvodima za prosječno 25 posto. Voljeli bismo kada bi i ostala industrija koja poduzima slične korake to javno objavila, a ona koja to još nije učinila da se što brže priključi. Ima i negativnih primjera.

Kako možemo smanjiti unos kuhinjske soli?

Treba pažljivo čitati deklaracije na proizvodima i kupovati one koji sadrže manji udio kuhinjske soli (pri tome se ne smije brkati kuhinjsku sol, odnosno NaCl, s natrijem ili Na, što često činimo). Ne treba kupovati one proizvode koji sadrže puno kuhinjske soli, tj. NaCl, primjerice dodaci jelima sadrže oko 50 posto kuhinjske soli, a narod toga još nije dovoljno svjestan. Treba koristiti svježe ili suhe začine i mirodije koje mogu oplemeniti okus, kao i zamjenske soli, koje sadrže manji udio natrija, a veći udio kalija. Kod nas postoji nekoliko takvih, kao što je primjerice sol Paške solane, koja sadrži 50 posto natrija i 50 posto kalija - time jednim udarcem pogađamo dvije muhe, smanjujemo unos natrija, a povećavamo kalija. Jedino bolesnici u uznapredovalim stadijima kronične bubrežne bolesti moraju biti oprezniji i trebaju se savjetovati sa svojim liječnikom.

Sve smo to postigli aktivnostima koje organizira i provodi Hrvatska liga za hipertenziju u suradnji s HAPIH-om, Ministarstvom poljoprivrede, Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo (HZJZ), ali i industrijom hrane. Riječ je o mjeri primarne prevencije, koju pojedinci čak i ne primjećuju, a dokazano je najučinkovitija i najjeftinija jer ništa ne dodajemo, već oduzimamo.

Postignuća bi bila veća kada bismo imali službeni dokument, kao i službenu podršku Ministarstva zdravstva, donošenjem Nacionalnog plana za smanjenje prekomjernog unosa kuhinjske soli, ali ga, nažalost, već predugo čekamo.

Pazite li vi na unos kuhinjske soli? Kako to kontrolirate?

Obično postolarova djeca hodaju bosa, ali u našoj obitelji već je odavno uvriježen način pripremanja hrane koji sadrži manje natrija, a više kalija. Na početku to može biti teško, dok se ne naviknete, ali za to treba prosječno od nekoliko dana do dva tjedna, dakle isti period koji je potreban bolesnicima s arterijskom hipertenzijom da se naviknu na nove, zdrave vrijednosti krvnoga tlaka kada počnu s uzimanjem lijekova. Danas je svim članovima moje obitelji, od najstarijih pa do najmlađih, često hrana preslana kada je jedemo negdje izvan naše kuće. Potrebno je izdržati tih nekoliko dana i onda sve ide lako. To nije velika cijena ili žrtva koju netko ne bi mogao podnijeti za tako veliku dobrobit kao što je zdravlje.

Podcjenjujemo li arterijsku hipertenziju?

Da. Ovo pitanje pogađa u centar problema današnjega zdravstva, ne samo u Hrvatskoj, nego i drugim državama. Arterijska hipertenzija je podcijenjena na svim razinama. Zdrava osoba ne smatra da treba redovito kontrolirati svoj krvni tlak, a bolesnici se boje uzimati lijekove zbog nadriliječničkih napisa, uglavnom na portalima, o štetnosti medikamenata. Kada ih i uzimaju, onda sami određuju doze krojeći tako svoju smrtonosnu sudbinu.

Liječnici ne mjere krvni tlak redovito i često to ne čine ispravno, a kada postave dijagnozu arterijske hipertenzije, oklijevaju s uvođenjem terapije, omalovažavaju blago povišene vrijednosti krvnoga tlaka (to čine i bolesnici) i ustraju u započetoj terapiji s preniskim dozama lijekova u slučajevima u kojima krvni tlak nije kontroliran. A već blago povišen krvni tlak radi svoj podli posao jer treba samo pomnožiti svaki milimetar žive povišenoga krvnog tlaka sa svakom sekundom, danom, tjednom, godinom u kojoj tiho, ali sigurno negativno djeluje na krvne žile, isto kao što uporno kapanje vode može s vremenom probiti i najčvršći nasip.

Naše Ministarstvo zdravstva nikada nije donijelo nacionalni ili akcijski plan za arterijsku hipertenziju premda je, prema izvještajima Državnoga zavoda za statistiku (DZS) i HZJZ-a, arterijska hipertenzija u cijeloj populaciji glavni uzrok smrti u Hrvatskoj, i to s tendencijom porasta.

Problem je veći u žena nego u muškaraca. Nitko ne dvoji u to da trebaju postojati nacionalni programi i akcijski planovi za debljinu, šećernu bolest, obiteljsku hiperkolesterolemiju, neke najčešće maligne bolesti, ali siguran sam da je svakome nejasno zbog čega ne postoji program Ministarstva zdravstva za najveći zdravstveni problem, glavni uzrok smrti u Hrvatskoj i jedan od najvažnijih razloga pobola stanovništva.

Arterijska hipertenzija je okidač za ozbiljne bolesti, posebice kardiovaskularni i moždani udar. Koliko smo svjesni toga?

WHO je, dakle, arterijsku hipertenziju prozvao tihim ubojicom broj jedan. Ona je glavni zdravstveni problem, a ostaje po strani, shvaća se kao nešto banalno i nalazi se na dnu ljestvice interesa. Time neki pokazuju krajnju neodgovornost.

Iako smo u posljednjih nekoliko godina postali svjesni svojih vrijednosti krvnoga tlaka, unatoč znatno većem broju bolesnika koji je liječen i premda se češće postiže kontrola, sve je to još uvijek premalo. Arterijska hipertenzija je u samom korijenu ukupnoga pobola od kardiovaskularnih, cerebrovaskularnih i bubrežnih bolesti.

Nedovoljnoj svjesnosti o njezinoj važnosti, u odnosu na primjerice debljinu i šećernu bolest, pridonose i znatno učestalije objave na brojnim portalima. Čitatelji nisu svjesni toga da je većina tih objava u biti umotan plaćeni oglas za pojedini lijek jer za šećernu bolest i debljinu danas imamo brojne nove i skupe lijekove. Industrija tu ima svoj opravdan interes i dobro je da su ljudi upoznati s ovim problemima, ali onda se u općoj populaciji (pa i stručnim krugovima, a konačno i u nadležnim institucijama) pažnja usmjerava isključivo na te probleme.

Koja je uloga Hrvatske lige za hipertenziju?

Osnovana je s ciljem podizanja zdravstvene pismenosti o arterijskoj hipertenziji, ali i svim njezinim demonima, kako smo nazvali loše životne navike, slabu ustrajnost uzimanja lijekova, pogrešno mjerenje krvnoga tlaka, onečišćenje, klimatske promjene, stres i drugo.

Program ima dva kraka. Jedan je usmjeren na opću populaciju i bolesnike, a to je naš već poznati i tradicionalni 'Lov na tihog ubojicu' koji traje od 2019. Drugi je usmjeren na zdravstvene radnike. Ciljeve ostvarujemo kroz klasične javno zdravstvene akcije, što uključuje odlaske na teren te mjerenje krvnoga tlaka, određivanje razina kolesterola i šećera u krvi, korištenje metaboličke vage, dijeljenje obrazovnih materijala te besplatnih liječničkih, ljekarničkih, nutricionističkih i kinezioloških savjeta.

Drugi način je digitalni - korištenjem edukativnih platformi, mrežnih stranica (HealthMed) i društvenih mreža - a usmjeren je i na zdravstvene radnike. Imamo i jednu posebnost, Školu komunikacije u hipertenziji. Dobra komunikacija i ljudski kontakt ključ su dobre kontrole svih bolesnika, pogotovo onih kroničnih.

U posljednje dvije godine intenzivirali smo aktivnosti pokretanjem dviju podakcija Lova na tihog ubojicu - prva je usmjerena na povećanje broja kontroliranih liječenih bolesnika s arterijskom hipertenzijom (Misija 70/26), a druga (Znaš li svoj broj) na povećanje svijesti o važnosti mjerenja razine kolesterola, ali i svih drugih brojeva važnih za zdravlje.

Krajnji je cilj podizanje svijesti o svim našim brojevima koji se tiču zdravlja, ne samo o tlaku, kolesterolu, šećeru, kilogramima, centimetrima, nego i o broju prehodanih koraka te satima provedenim u spavanju...

Provodimo i kompletne primarne preventivne preglede u sredinama u kojima je zdravstvena skrb nedostatna, u zabačenim seoskim područjima i na otocima. Mobilni tim Hrvatske lige za hipertenziju izlazi na teren te u jednom ili u nekoliko dana obavi kompletne preglede cijeloga stanovništva. Učinjeni nalazi odmah su dostupni lokalnim liječnicima, a ako ih nema u toj sredini, onda ih šaljemo načelnicima općina. Naše aktivnosti u sklopu Lova na tihog ubojicu predstavljene su na političkim i stručnim sastancima u raznim državama Europe koje će početi provoditi i koristiti naš model. Voljeli bismo kada bi i naše Ministarstvo zdravstva barem razmotrilo ovaj 'gotov proizvod' jer je provjeren na više tisuća naših građana.

Kako bi se zakonski trebala regulirati količina kuhinjske soli u pojedenoj hrani?

Hrvatska je po tome, kao i po 'Lovu na tihog ubojicu', korak ispred Europe jer imamo odredbe Ministarstva poljoprivrede koje reguliraju udio kuhinjske soli u kruhu i pekarskim proizvodima. Taj 'banalni' dokument vjerojatno je spasio više života od nekih novih i skupih lijekova ili precijenjenih intervencijskih postupaka, a nije mu posvećena pažnja. Trebao bi nam to biti politički bod i u Europskoj uniji i zbog njega bi nam porastao ugled.

Dodatno bi trebalo uzeti u razmatranje uvođenje poreznih olakšica ili nameta, ovisno o tome kako netko poštuje preporuke o udjelu kuhinjske soli u svojim proizvodima. To bi bilo puno jednostavnije i lakše kada bismo imali nacionalni program.

Zakonom bi se trebalo regulirati, pa čak i zabraniti reklamiranje, barem na državnoj televiziji, nekih prehrambenih proizvoda koji sadrže previše kuhinjske soli, isto kao što bi trebalo zabraniti reklamiranje kockanja, a koje se sada zove igra na sreću.

Jelovnike u školama, studentskim i radničkim kantinama te bolničke restorane neću ni spominjati - trebalo bi ih se obvezati da kuhaju hranu s manjim udjelom kuhinjske soli.

Što smo po tom pitanju dobro, odnosno loše napravili?

Po pitanju smanjenja prekomjernog unosa kuhinjske soli Hrvatska je zasigurno lider u svijetu jer smo ostvarili ono što je uspjelo samo malom broju država. Posebni smo i po tome što smo to ostvarili bez stvarne podrške nadležnoga ministarstva. S aktivnostima smo započeli još 2006. godine, samo godinu dana nakon što je pokrenuta Svjetska akcija protiv soli za zdravlje (World Action on Salt and Health, WASH), jer je na kongresu Hrvatskoga društva za hipertenziju usvojena Deklaracija o važnosti pokretanja nacionalnoga programa za smanjenje prekomjernog unosa kuhinjske soli.

Od tada smo s HAPIH-om pokrenuli niz akcija i istraživanja. U vrlo kratkom razdoblju, od 2014. do 2019. godine, postojao je Strateški plan Ministarstva zdravstva, ali je prekinut bez objašnjenja i razloga. Nismo posustali i nastavili smo surađivati s Ministarstvom poljoprivrede, što je rezultiralo smanjenjem unosa kuhinjske soli u populaciji Hrvatske za više od 20 posto, što možemo pripisati većoj zdravstvenoj pismenosti, te za više od 20 posto manjim udjelom kuhinjske soli u kruhu i pekarskim proizvodima.

Odražava se to u nižim vrijednostima krvnoga tlaka za oko 3 mmHg na populacijskoj razini i manjom kardiovaskularnom smrtnošću. Pobornici medikamentne terapije negirat će ovu konstataciju ili će je s podsmijehom pokušati omalovažiti. Puno je postignuto, ali manje od petine naše populacije unosi preporučene vrijednosti kuhinjske soli od pet grama dnevno. Puno je još posla pred nama. Nastavljamo uz jednu od naših uzrečica: 'Neuspjeh nije opcija (Failuire is not an option)', kao i uz onu koju je volio Edmont Dantes: 'Meni nije potrebna nada da bih se prihvatio posla, niti uspjeh da bih u poslu ustrajao.' Program smanjivanja unosa kuhinjske soli jedan je od ključeva kontrole arterijske hipertenzije, ubojice broj jedan, a time i zdravlja i zdravoga starenja.