Za nešto više od mjesec dana, 3. svibnja, u Hrvatskoj će se prvi put obilježiti Dan sjećanja na ubijenu i stradalu djecu u Domovinskom ratu i bit će spomendan, prijedlog je to hrvatske Vlade koji je u utorak dobio nepodijeljenu podršku u Hrvatskom saboru
Taj je datum izabran kao trajni podsjetnik da je 3. svibnja 1992. u Slavonskom Brodu, u najkrvavijem ratnom danu u povijesti toga grada, ubijeno šestero djece, najviše u jednom danu u Domovinskom ratu.
U Brodu je ukupno poginulo 28 djece, od njih 402 koliko ih je poginulo u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, pa im je u tom gradu podignut i spomenik Prekinuto djetinjstvo.
Svaki dan tih 402 obitelji imaju spomendan, one se svaki dan pitaju – kako bi izgledali danas, kazala je Ivana Ribarić Majanović (SDP) podsjećajući da su 3. svibnja 1992. u Brodu „gorjeli nebo i zemlja“.
U cjelodnevnim napadima na grad poginulo je šestero djece, 10 odraslih, 60 je bilo ranjenih, podsjetila je, podržavajući ideju o spomendanu, ali i pitajući zašto nije uveden prije?
Najmlađe poginulo dijete imalo je samo 20 mjeseci, dodao je Pero Ćosić (HDZ), podsjećajući na tragediju tog dana i ističući kako do danas nitko nije odgovarao za počinjeni zločin.
Ove strašne činjenice ne smiju ostati statistika, ovo je naš dug prema prekinutim djetinjstvima, prema njihovim obiteljima, kazao je.
Nevenko Barbarić (HDZ) navodi kako je i u BiH u ratu 90-ih godina stradao veći broj djece, samo osmero na igralištu u Vitezu. Može li se unutar zakonskog obrazloženja pozvati sve Hrvate izvan Hrvatske da obilježe ovaj spomendan na poginulu djecu, zanimalo ga je.
Državni tajnik Ministarstva pravosuđa Sanjin Rukavina kaže da zakon vrijedi samo unutar Hrvatske, ali da će na obilježavanje 3. svibnja biti pozvani svi dobronamjerni ljudi.
Nino Raspudić (NZ) poziva da se 3. svibnja obilježi na poseban način na svim razinama, znanstvenim simpozijem i drugim aktivnostima, da bude dio državne kulturne politike i kulture sjećanja.
Rada Borić (Možemo) smatra da treba otvoriti prostor i za sjećanje na civilne žrtve Domovinskog rata, a Anja Šimpraga (SDSS) da sjećanja moraju biti cjelovita, iskrena i lišena bilo kakvih manipulacija. „I sama sam imala priliku ispričati svoje iskustvo, stradavanje djece nije samo fizičko ubijanje, ono je i izgubljeno djetinjstvo, progonstvo, izbjeglištvo, život bez roditelja, bez doma“, izjavila je.
Veljko Kajtazi (Klub nacionalnih manjina) zagovara da se kao spomendan uvede Svjetski dan Roma, 8. travnja u spomen na Prvi svjetski kongres Roma održan tog datuma 1971. godine u Londonu. To bi bila snažna poruka o važnosti Roma u društvu, argumentirao je.