Prije nekoliko godina bila sam sa svojom majkom u Reto centru u Splitu. Čuli ste valjda za Centar za pomoć i rehabilitaciju ovisnika gdje bivši ovisnici prikupljaju stari namještaj i stvari, restauriraju ga i na kraju prodaju. Uopće se ne sjećam koji je bio motiv našeg odlaska tamo i što smo kupovale, ali sjećam se da sam se doma, ni kriva, ni dužna, vratila s vjenčanicom. Bila je vrlo povoljna (par stotina kuna) pa se nisam dugo mislila. Svaštar sam po prirodi i znala sam da će kad tad poslužit svrsi. I bi tako. Dobro, nije ispunila svoju primarnu namjenu, ali sekundarnu svakako jest.

Vikend sam provela u svom rodnom Splitu gdje svaki put kad dođem čujem pitanje: "I, jesi se udala?" Ili. "Pa dobro, razumin taj tvoj posal, ali kad se ti misliš udavat?" I nije da to ne želim ili da mislim da sam još premlada za te stvari (za neke sam već odavno stara cura) nego jednostavno: nisam! i baš neću! Ima puno drugih lipih tema o kojima se da pričat', ali ne, izgleda da je još uvijek udaja najveći uspjeh koji žena u današnjem svijetu može postić'.

vjenčanica: no name/Reto centar, ogrlice: iz mamine škrinje, narukvica: New Yorker, cipele: vintage/ebay, frizura: Angela Ursić/Locks/Split

Pa kad je već tako, odlučila sam izvuć' svoju vjenčanicu iz Reto centra i još jednu haljinu koja me asocira na vjenčanicu (ipak treba probat' bar dvije prije nego se odlučiš stat' pred oltar) iz ormara svoje djevojačke sobe u Splitu i isprobat' ih za svečani dan kad će upitna rečenica: "Kaš se više udavat?" bit' zamijenjena drugom: "I onda, kad ćete na dite?" A ja ću na to odgovorit: "Oš sa mnom, baš san sutra mislila skoknit do Reto centra, čujen da imaju super robicu za dicu!"

haljina: Monika Sablić Atelier, broš: Micica, cipele: vintage/ebay, frizura: Angela Ursić/Locks/Split

I za kraj, jedna prigodna.