Kao prvu državu koju bi posjetio na početku predsjedničkog mandata Primorac je naveo SAD, budući da 'Hrvatska mora biti partner s najjačima'. Pusić bi obišla glavne europske gradove, dok bi Josipović u Bruxelles, a Vidošević u Sarajevo.

Pusić i Josipović ne smatraju da su zakinuti time što je Crkva vjernicima poručila da glasuju za kandidata koji je protiv pobačaja i koji se zalaže za vjeronauk u školama i neradnu nedjelju. Josipović vjeruje da 'njegov program 'Nova pravednost' nailazi na široku podršku i kod vjernika i kod onih koji to nisu', dok Pusić smatra da 'Stav Crkve jednako šteti i koristi svima. A bilo bi pogubno da se bilo koji kandidat postavi u poziciju da će braniti samo ljude s određenim svjetonazorom.'

Kada je u pitanju granični spor sa Slovenijom, Vesna Pusić vjeruje da bi Ivo Josipović drugačije reagirao kao predsjednik države te da bi tada podržao arbitražni sporazum, dok Jospović kaže da nas je 'lošom politikom Vlada stavila u lažnu dvojbu da odlučujemo između teritorija i ulaska u EU'. Jospović tvrdi da je bilo teško glasati za Sporazum koji će vrlo vjerojatno dovesti do gubitka dijela teritorija.

Sva tri predsjednička kandidata slažu se oko neutemeljenosti zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Za Josipovića je on neustavan, dok je za Primorca – nelogičan.

Izvore sredstava za predsjedničku kampanju Primorac je dobio od prijatelja koji vjeruju u njega, a na kampanju planira potrošiti četiri milijuna kuna. Pusić također koristi novac od donacija, kao i Josipović koji će, od planiranih četiri do pet i pol milijuna kuna, 70 posto iskoristiti stranačkog novca, a ostalo od privatnih sponzora. Vidošević ne zna koliko je dosad potrošio, no tvrdi da na kampanju neće utrošiti iznos veći od pet milijuna kuna. Novac su mu donirale privatne osobe te mala i srednja poduzeća.