Njemački novinari Frank Hofmann Phillip Gruell autori su fascinantnog dokumentarnog filma 'Mord in Titos Namen – Geheime Killerkommandos in Deutschland' (Ubojstva u Titovo ime – tajni odredi ubojica u Njemačkoj) koji tematizira jednu od mračnih strana jugoslavenske i hrvatske povijesti, a to su ubojstva političkih emigranata koja su organizirale jugoslavenske tajne službe u inozemstvu. 'Ubojstva u Titovo ime' prikazuju s jedne strane sudbine ubijenih i njihove djece, a s druge objašnjavaju širi politički kontekst u kojima su se odvijale likvidacije.

Prema tvrdnjama Hofmanna i Gruella, riječ je o 'najvećoj poslijeratnoj seriji ubojstava' u Njemačkoj, a ona se tek sada – desetljećima kasnije – počinje razjašnjavati i sudski procesuirati, i to suđenjem Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču koje počinje 17. listopada u Münchenu. U povodu toga je i prikazan ovaj dokumentarni film, a bilo bi ga poželjno pogledati i na hrvatskoj javnoj televiziji. Njemački novinari procjenjuju da je jugoslavenska tajna služba osamdesetih godina u Njemačkoj ubila oko 30 hrvatskih političkih emigranata, ne čineći nikakvu razliku između onih koji su zastupali demokratske ideje i onih koji su bili pristaše ustaša i naslijeđa Ante Pavelića

Dokumentarac prati nastojanja Roberta Zagajskog, čiji je otac Đuro ubijen 1983, kada je Zagajski imao 17 godina, da dozna tko stoji iza njegovog ubojstva, a pomoću njegove osobne i potresne priče autori vješto grade mozaik cijele priče s krakovima i u suvremenoj Hrvatskoj. Tematizira se i tada aktualna njemačka vanjska politika, o čemu govore bivši njemački ministar unutarnjih poslova Gerhart Baum (iz liberalnog FDP-a) i bivši ministar Klaus von Dohnanyi, socijaldemokrat i blizak suradnik kancelara Willyja Brandta. Baum smatra da je 'Tito bio traumatiziran postojanjem NDH', jer se dio njegova naroda povezao s Hitlerovom nacističkom Njemačkom, te je zbog toga i nakon rata 'željeznom šakom' naredio likvidaciju onoga što je smatrao ustaškom emigracijom.

Njemački novinari napominju i da je dio hrvatske emigracije bio vrlo radikalan te je planirao terorističke napade na tadašnju Jugoslaviju, no da su ih ubojstva još više radikalizirala.

U filmu se govori i o pokušaju ubojstva Luke Kraljevića, pripadnika ustaške emigracije kojem je metak prošao kroz glavu, nakon čega je ostao slijep, ali je likvidaciju ipak uspio preživjeti. Kraljević se prisjeća kako je izgledao taj pokušaj ubojstva, a novinari su ga odveli i na mjesto zločina na kojem opisuje što se dogodilo.

Hofmann i Gruell su pronašli i bivše doušnike jugoslavenskih tajnih službi u Njemačkoj, Josipa Majerskog Milana Doriča, koji su također pristali govoriti. Možda najemotivnija scena dokumentarca jest susret Doriča, koji je detaljno izvještavao o potezima Đure Zagajskog, s Robertom Zagajskim, čovjekom čiji je otac ubijen zahvaljujući informacijama koje je Udbi pribavio Dorič. On ističe da 'nitko od ubijenih nije bio nevin' te kaže da se 'ponosi svojim radom za tajne službe', a novinari otkrivaju da je bio doušnik i njemačke tajne službe te da je ona znala što se događa, ali zbog visoke politike nikad nije intervenirala. Dapače, jugoslavenski i njemački agenti su se redovito susretali u beogradskom hotelu Metropolu u kojem su razmjenjivali informacije, što potvrđuje i Božidar Spasić, bivši agent koji danas slobodno živi u Beogradu.

'Ubojstva u Titovo ime' prikazuju i da su autori locirali još jednog važnog jugoslavenskog agenta, Ivana Lazića, također zaduženog za likvidaciju emigranata, a koji danas slobodno živi u Bosni i Hercegovini.

U političkom smislu možda je najznačajniji dio u kojemu Hofmann i Gruell ističu kako su htjeli za film intervjuirati i hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića, kao i nekoga iz Vlade RH, ali su prvo mjesecima zavlačeni da bi na kraju bili odbijeni. U dokumentarcu se kaže da postoji 'sumnja da predsjednik RH i Vlada štite bivše agente jer imaju informacije koje bi mogle kompromitirati političku elitu' Hrvatske te se spominje i skandal oko tzv. lexa Perković.

U svakom slučaju, dokumentarni film 'Ubojstva u Titovo ime' primjer je skrupuloznog novinarskog rada u kojemu se pokrivaju svi važni elementi priče na čijem raščišćavanju zasad više rade Nijemci nego što se to događa u Hrvatskoj.

Dokumentarac se može pogledati i na stranicama ARD-a, uz napomenu da je na njemačkom jeziku.