Josip Boljkovac 1945. bio je drugi čovjek OZNA-e u Karlovcu, a kasnije i šef karlovačke UDBA-e. Političku karijeru Boljkovac je imao i u devedesetima kada je neko vrijeme bio ministar policije, a nakon toga zajedno s Josipom Manolićem i Stjepanom Mesićem pokušao je srušiti Franju Tuđmana.

U petak i ponedjeljak istražni sudac ispitao je u prostorijama Županijskog suda u Karlovcu nekoliko svjedoka koji su govorili o likvidacijama, ali i o ulozi J. Boljkovca u poslijeratnom pogromu, piše Večernji list. Istraga je pokrenuta još 2001. i otada je ispitano 50-ak svjedoka od stotinjak koliko je planirano. Neki od svjedoka su u međuvremenu umrli pa se istraga sada intenzivirala.

Boljkovca su svjedoci viđali u logoru Dubovcu kroz koji je u ljeto 1945. prošlo nekoliko tisuća pripadnika poražene vojske, a preživjelo je svega desetak logoraša. Svjedoci su spominjali i da je Boljkovac sudjelovao u premlaćivanju zatvorenika, ali i u ubojstvu nekih od bjegunaca.

Svjedoci kažu kako su u svibnju 1945. Josip Boljkovac i Franjo Jagaš na željezničkoj postaji u Karlovcu uhapsili Anu Crnić i Milicu Miljavac. Sestre su odvedene u Glazbenu školu u Karlovcu, u kojoj je bio logor te su tamo mučene strujom i silovane. Jedna je puštena, a drugoj se gubi trag.

Boljkovac je, kao šef OZNA-e, potkraj lipnja 1945. skupini zatočenika, pošto ih je prethodno 12 povezano žicom i likvidirano, održao govor uz napomenu 'ako im padne ustaška ideja na pamet, bit će za glavu kraći'.

Neki od 60-ak ispitanih svjedoka spominjali su Boljkovca i kao rukovoditelja ispitivanja zatočenika koji su iz varaždinske vojarne vlakom prevezeni u Karlovac. Veći je dio njih uvijek oko ponoći bio kamionima odvožen na strijeljanja, a četvorica su pošteđena.

Skupina svjedoka koja je govorila o likvidaciji Valentina Banovca i Slavka Volovića tvrdila je pak da su se oni predali Boljkovcu, a da ih je on na prijevaru dao pobiti. Banovcu je sam Boljkovac pucao u glavu. Sudu je, čini se, ovaj događaj iz listopada 1947. ključan.

Ubojstvo Valentina Banovca simbolična je priča. Banovac je prije rata bio mačekovac, intelektualac. Od 1941. do 1943. ilegalno je potpomagao partizanski pokret te tako i upoznao Boljkovca. Tijekom 1943. posvadio se s partizanima, koji su ga lažno optužili da surađuje s ustašama. Valentina su uhapsili partizani i osudili ga na smrt, no pobjegao je iz zatvora, preplivao Kupu i – javio se u ustaše.

Nakon rata ponovno su ga uhapsili partizani, no ponovno je pobjegao iz zatvora. Sakrio se u kući svoje majke gdje ga je 1947. Boljkovac pronašao. Boljkovac je ponavljao da je Valentin jako sposoban čovjek i da mu se ništa neće dogoditi. No nakon što su žicom vezali Valentina i Slavka, Valentin je na vratima poljubio majku i rekao joj: 'Ovo je moj kraj.' Majka Eva, sin Pavle i očuh Mija Draganjac stajali su na vratima dvora te se s udaljenosti od 10-ak metara začula pojedinačna pucnjava, potom i rafal.

Boljkovac je naredio da Slavka pokopaju u vrtu, a Valentina 'kako znaju'. Na dan sprovoda stigla su dva milicajca i zabranila pokop na groblju, pa su Valentina pokopali u šumi. Nekoliko je svjedoka reklo kako su vidjeli Boljkovca da osobno, iz automata, puca Banovcu u glavu.

Pošto sudac Perković obavi hitno ispitivanje još živih svjedoka, daljnje poteze ostavit će tužiteljstvu. Vjerojatno je da će vrlo brzo biti ekshumacije nekoliko spominjanih grobišta, za lokacije koje je ŽDO već dobio od mjerodavnih službi.

'U logoru na Dubovcu nikada nisam radio. Glavni je bio kapetan Božić, zatim Matešić, Koričan, Vrbetić. Taj logor koji je bio na mjestu iza današnje Pivovare, prema Kupi, bio je u mjerodavnosti vojne Ozne. I moja dva rođaka su tamo nestala', kaže Josip Boljkovac.

'Nitko me nije ispitivao o poratnim zločinima u Karlovcu. Tko su ti svjedoci koji sad mene terete? Pa nijedan iz logora nije živ', govori Boljkovac te dodaje da je i sam čuo za postojanje logora na karlovačkom području, ali u njima nikada nije bio.
Ubojstvo Slavka Volovića i Valentina Banovca, za što ga svjedoci sumnjiče, opisuje kao veliku profesionalnu pogrešku sebi podređenih.